Europska komisija razmatra uvođenje niza poreza kojima će se financirati bespovratna sredstva, od poreza na financijske transakcije, preko posebnog poreza na dobit, do digitalnog poreza i poreza na velike kompanije. Svim tim porezima zajedničko je da ih plaćaju korporacije.

Tko će, dakle, preko vlastitih leđa djelomično financirati dodjelu bespovratnih sredstava javnom sektoru u Hrvatskoj? Kako trenutno stvari stoje, to će biti upravo oni koji će ujedno vrlo vjerojatno biti i najveći gubitnici u raspodjeli istih bespovratnih sredstava – hrvatski poduzetnici, odnosno stvarni hrvatski privatni sektor.

Prošli tjedan Vlada je konačno predstavila dugo očekivani Nacionalni plan oporavka i otpornosti. I premda u 80 stranica dugom dokumentu možemo pronaći svakojake informacije, one koje bi trebale biti ključne za evaluaciju kvalitete Plana javnosti još uvijek nisu poznate.

Međutim, ne znamo u koje točno investicije i programe će se uložiti navedeni novac i o kojem je točno iznosu novca riječ. I još važnije, ne znamo koja će biti raspodjela tog novca između javnog i privatnog sektora.

S obzirom na nazive i opise komponenti i podkomponenti logično bi bilo očekivati da jedino u najvećoj komponenti Gospodarstvo, na koju je alocirano 26 milijardi bespovratnih sredstava, ima stvarnog prostora za ulaganja u privatni sektor. No kako podkomponente Gospodarstva sadrže ključne riječi kao što su energetska tranzicija, prometni sustav, gospodarenje otpadom, vodno gospodarstvo i prometni sustav, čini se da će dominantna većina bespovratnih sredstava biti pod kontrolom javnog sektora. Ključna riječ u prethodnoj rečenici je kontrola.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay