Neslužbeno doznajemo da se bankarski službenici trebaju držati strogih pravila u svakodnevnom radu s klijentima, što je sve zahtjevnije te da se banke gotovo više bave njima nego core biznisom. Na naše pitanje kad se sumnja na pranje novca, odnosno što bi to bila sumnjiva transakcija, doznajemo da je jedan od osnovnih pokazatelja kad klijent uplaćuje iste iznose na račun banke u roku od nekoliko dana ili mjeseci, a manji su od dvjesto tisuća kuna, što je iznos iznad kojega se svaka transakcija mora prijaviti Uredu za sprječavanje pranja novca.

Ako klijent u roku od pet dana, primjerice, uplaćuje pet transakcija od po pedeset tisuća kuna, bankari to također tretiraju kao sumnjive transakcije iako su manje od propisanog limita, no takve transakcije već i softver prepoznaje kao sumnjive. Bankarski službenici i menadžeri za odnose s klijentima svakodnevno provode niz provjera, od utvrđivanja klijentova identiteta do prikupljanja podataka s pomoću upitnika koji je propisao Zakon o sprječavanju pranja novca na temelju kojih se zatim razvrstavaju prema stupnju rizičnosti.

Posebno trebaju obratiti pozornost na klijente koji pokazuju znakove uznemirenosti kad na šalteru predaju gotovinu ili potpisuju naloge za razne transakcije: ako se znoje, ne gledaju službenika u oči, ako se previše raspituju o limitima, o novčanom toku ili pak ako jako dobro znaju koliki su limiti iznad kojih se transakcije posebno provjeravaju i stoga izdaju naloge na nekoliko manjih uplata. Sve to službenici pomno prate jer su odgovorni i oni i banka, a kazne za propuste su milijunske. 

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay