A cijene nekretnina rastu…

U godinama nakon rata stanovi su se prodavali prije negoli bi bili izgrađeni. Često na simulacijama ne biste vidjeli što se okolo nalazi ili što će se izgraditi oko vas. A kad biste se uselili, već je bilo kasno. Čekao vas je kredit na dvadesetak godina, manjak parkirnog mjesta, crna jama na kojoj počiva vaša zgrada ili se fekalije ispuštaju u obližnji potočić, nikakvi pristupni putovi, zapuštena makija umjesto uređenog okoliša…

Međutim, niste znali da će Grad investitorima opraštati neplaćanje komunalnih doprinosa. Niste pomislili kad ste kupovali da će uvjeti života ostati očajni jer nadležne nije briga što nemate kanalizaciju i što kozji put godinama vodi do vaše zgrade, a travurina pod prozorom je sve veća.

Tako su u turističkoj zoni Žnjana građene stambene zgrade s crnim jamama i ilegalnim ispustima u potoke i u more. To je trajalo sve do prije pet godina, kad su iz “Vodovoda i kanalizacije” konačno obećali da će Žnjan spojiti na kanalizaciju, ali još koju sezonu su nadležni naočigled svih tolerirali da se iz nekih zgrada iznad Šetališta Ivana Plavna II. u sezoni izlijevaju fekalije po ljetnim vrućinama blizu ugostiteljskih objekata, i nikog nije bilo briga što se na taj način može izazvati zarazne bolesti.

Na Pazdigradu stvari nisu bile veselije, tamo se cijelo naselje koje je izgradio “Dal koning” koncem devedesetih spojilo na septičku jamu hotela “Duilovo”. Da stvar bude bolja, kuće bez kanalizacije tamo su izgradili i ondašnji političari, bivši gradonačelnik Miroslav Buličić i šef komunale Ivan Pulić

Novopečena elita kupovala je stanove na potezu od Žnjana do Duilova, Severina, Danijela Martinović, Thompson, političari, Buličić, Pulić, član poglavarstva Silvestar Krka, Marijana i Ivica Puljak, te nogometaši Slaven Bilić, Vlatko Đolonga, Igor Tudor… Neki u turističkoj zoni, a neki u stambenoj, ali čitav taj potez po komunalnoj opremljenosti nije bio bolji od bespravnih kvartova Splita. Stanari su kukali godinama kako nemaju osnovnih sadržaja, igrališta za djecu, ambulantu, ljekarnu, školu…

Inga Koludrović Tomić je kazala svojedobno za naše novine da takva situacija govori o vremenu u kojem je takav urbanizam nastao.

– To je bilo vrijeme postsocijalističke tranzicije, koju su karakterizirali sustavno onemogućavanje urbanističkog planiranja po zakonima struke, neizgrađene institucije pravnog sustava i nepostojanje vladavine prava, bahatost primitivnog poduzetničkog sloja i korumpiranost onih koji su im u službama državne uprave omogućavali takvo ponašanje. U ovom procesu i vremenu bespovratno su uništeni vrijedni turistički resursi grada – kazala je tada Koludrović Tomić.

Na pitanje koje je tada bilo aktualno – treba li graditi komunalne i javne sadržaje na takvom području, ona je odgovorila da bi to značilo ne samo legalizirati sve bespravne postupke koji su se dogodili posljednjih godina, nego i poduzetnicima omogućiti još jednu uštedu, i to na račun građana.

– To što Žnjan – taj prvorazredni gradski prostorni resurs – izgleda danas kao posve nesuvislo organizirana i „natrpana“ nakupina kuća bez ikakve logike, pa i bez osnovne infrastrukture – to nikoga posebno ne zabrinjava. Zapravo, Žnjan danas izgleda isto kao i ranija nelegalna naselja u istočnoj zoni Splita, samo što je ovdje riječ o većoj gustoći izgradnje. Da nije tragično, bilo bi komično. I zato sam, nažalost, uvjeren da ni za cijelo istočno područje od Mertojaka do Stobreča nikada neće biti izrađeni nikakvi planovi, jednostavno zato jer to nikome ne odgovara. Ni danas, ni sutra, ni prekosutra – zaključuje sveučilišni profesor i kroničar splitske moderne arhitekture Darovan Tušek.

Novi GUP se već dugo ne izrađuje jer “štipanje” površina s novim gradnjama odgovara poduzetnicima i bankama. Dozirano se gradi, nudi se na tržištu koliko je potrebno da se zadrže visoke cijene stanova. Svako znatnije proširivanje građevinskih područja vodilo bi intenzivnijoj stanogradnji i obaranju cijena.

Ali, već sada je balon blizu toga da pukle, kako je nedavno upozorio urbanist Gojko Berlengi.

Naime, stanovništvo Splita ne da raste, nego je u opadanju, ima dosta praznih stanova, a domaći ljudi ili investitori ulažu u nekretnine jer banke ne daju kamate za štednju pa misle da će zaraditi od kupnje apartmana za turizam. Ali što je veća ponuda, opada cijena iznajmljivanja. Zarada je sve slabija pa sistem koji uglavnom počiva na privatnom smještaju pokazuje znakove da bi se mogao početi urušavati.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay