Svaki dolar koji se uloži u čistu vodu i odvodnju vraća se uz prinos od pet do 28 dolara jer se povećava ekonomska aktivnost i smanjuju troškovi zdravstvene zaštite. Procjenjuju to Ujedinjeni narodi pa potiču svijet da investira u prirodni resurs bez kojega nema života. Nadobudne investitore koji su vodu namirisali kao novu naftu ne treba previše nagovarati. U tehnologije i dionice kompanija koje imaju i najmanju vezu sa zdravijom vodom slijevaju se milijuni dolara i eura. Može i pokoja kuna

Voda je izvor života, a slatka voda je rijetkost jer iako je 70 posto Zemljine površine prekriveno vodom, od toga je 97 posto vode slano. Od preostalih tri posto pitke vode tek je jedan posto lako dostupno za upotrebu. Razvoj industrije i poljoprivrede koji prate onečišćenja dovodi do nestašice vode, što su već iskusili primjerice u Kini, Izraelu, Indiji, Egiptu, većini Afrike, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama na području Novog Meksika, zapadnog Teksasa, Arizone i Kalifornije. Pri tome nedostatak pitke vode može prouzročiti teške prijepore u društvu, gospodarske teškoće i političke sukobe.

Rizici i prilike

Tržište vode u boci raste u svijetu, npr. u SAD-u se prema Investopediji od 2010. do 2020. potrošnja vode u boci po stanovniku povećala za 61 posto jer prosječni Amerikanac popije otprilike 170 litara vode u boci na godinu. Novi, pak, američki Zakon o infrastrukturnim ulaganjima i poslovima iz studenoga vrijedan 1,2 bilijuna dolara uključuje 55 milijardi dolara za stvaranje pitke vode, a prema UN-ovu istraživanju od prije tri godine 177 zemalja oslanja se na desalinizaciju za barem dio svojih potreba slatkom vodom. S obzirom na to da je voda i sve povezano s njom očito iznimno važno, isplativo je i ulaganje u nju.

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay