Provjerili smo jesmo li barem u nečemu pokrili domaće potrebe…

Samodostatnost u proizvodnji hrane jedna je od krilatica gotovo svih političkih opcija u Hrvatskoj. No unatoč činjenici da se u poljoprivredu ubrizgavaju ogromna sredstva iz državnog proračuna i fondova Europske unije, taj cilj ostaje nedostižan. Nakon kratkotrajnog poboljšanja vanjskotrgovinskog salda u prošloj godini ove godine opet raste deficit

Samodostatnost smo postigli u svega nekoliko poljoprivrednih kultura. Najbolje stojimo u ratarskoj proizvodnji, u kojoj ostvarujemo vanjskotrgovinski suficit. U okviru ratarstva nalaze se i vodeći izvozni proizvodi, a to su žitarice i soja. Brojke o izvozu i prinosima potvrđuju da je Hrvatska konkurentna u proizvodnji pšenice, kukuruza, ječma, soje, suncokreta, pa i uljane repice. Primjerice, u proizvodnji suncokreta više od deset godina imamo prosječno ostvarene prinose iznad prosjeka EU-a 27.

Osim u razmjeni žitarica i uljarica, u kojoj ostvarujemo suficit od 174 milijuna eura, u plusu smo u razmjeni ribe (60,6 milijuna eura), mesnih i ribljih prerađevina (11,6 milijuna eura) te duhana (300 tisuća eura).

U svim drugim kategorijama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit. Najveći minus bilježimo u razmjeni mesa (181,6 milijuna eura), mlijeka i jaja (138,3), voća (131,5), hrane za životinje (129,4) i povrća (77,8).

Posebno je zabrinjavajuća struktura prekomjernog uvoza u kojoj su najzastupljeniji proizvodi s najvećom dodanom vrijednosti, poput mesa, mlijeka i jaja.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr