PRIČA o kineskim izdanjima na američkim (inozemnim) burzama zapravo je saga o nevjerojatnoj pravnoj alkemiji koja stoji iza inicijalnih javnih ponuda i trgovine dionicama kineskih divova. Svemu tome, čini se, vladajuća garnitura u Kini odlučila je stati na kraj.

Jeste li dosad kupovali dionice? Ikad? Ako niste (a čak i ako jeste), lako je moguće da ste živjeli u zabludi, vjerujući da kompanije funkcioniraju po principu nekih navijačkih skupina. Nažalost, princip “jedan član –  jedan glas”, ili u ovoj priči “jedna dionica – jedan glas” već neko vrijeme uživa status arhaičnog koncepta koji polako odlazi u ropotarnicu povijesti. Preživljava tek na slabo razvijenim tržištima kapitala (poput hrvatskoga), gdje se dioničari ionako diskriminiraju po brojnim drugim osnovama (ponekad čak i zakonskom regulativom).

Tiranija osnivača i inih karizmatika

Svi oni koji su se odlučili višak kapitala plasirati u obećanoj zemlji s druge strane Atlantika, jer tamo je izbor doista najveći, a tržište najdinamičnije, brzo su shvatili da takva diskriminacija dioničara ima puno bolju reputaciju. Štoviše, označava se sasvim pristojnim žargonom (dual-class structure) i s godinama je postala dio uobičajene scenografije korporativnog sektora, osobito kada je riječ o (relativno) mladim hi-tech kompanijama kojima upravljaju vizionari, karizmatični osnivači i/ili inih prodavači magle.

Na stranu tanka korelacija između gospodarskog rasta i burzovnih indeksa (empirijski dokazano!) – čelični stisak političkog vrha sve više jača (ni Evergrande kaos nije pomogao), i ta se činjenica evidentno odražava na izvedbu kineskog tržišta kapitala. No CSI 300 se barem može pohvaliti rastom u promatranom razdoblju, a to je još uvijek bitno bolje u usporedbi s izvedbom odabrane šačice kineskih kompanija (S&P/BNY Mellon China Select ADR indeks).

To se zove potop (i to u jeku globalnog gospodarskog oporavka). Kineskih predstavnika više nema među globalnih Top 10 kompanija, a investitori strahuju da bi se cijela VIE struktura mogla urušiti poput kule od karata. Kao da već nisu ostali bez milijardi dolara tržišne kapitalizacije korporativnih fikusa kojima su fingirali (su)vlasništvo u istaknutim kineskim kompanijama. Svojevoljno, bez ikakve prisile, u frenetičnom lovu na prinose.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr