Jesen stiže dunjo moje, ne miriše više cviće… Mirisat će zato mandarine, čija berba u dolini Neretve samo što nije počela, a trajat će do kraja studenoga. Na tom cijelom području ima oko 1,3 milijuna sadnica koje godišnje daju između 40 i 60 tisuća tona mandarina. Treba sve to i ubrati pa su pojedini vlasnici OPG-a, kao i proteklih godina, krenuli s traženjem radne snage preko plaćenih radijskih oglasa.

Jedan takav koji se proteklih dana emitira na radio Dalmaciji ide ovako: OPG “Lui” iz Opuzena traži radnike za berbu mandarina. Hrana i smještaj osigurani, dnevnica 90 kuna. Informacije na 098 888 395. Na prvu se čini idealnim, sve dok se ne dođe do famoznog dijela od 90 kuna. Da, da, dobro ste pročitali. D-e-v-e-d-e-s-e t! Ista ta dnevnica ranijih se godina kretala između 200 i 250 kuna, također uz osigurane uvjete smještaja i hrane. Kad sam nazvao broj iz oglasa, javio se muški glas. Na moje pitanje zašto je dnevnica toliko mala, pravdao se time kako on beračima besplatno daje smještaj u svojem apartmanu i tri dnevna obroka, kao i to da za berbu traži oko sto ljudi.

– Pa gdje ćete ih sve smjestiti? Koliko to apartmana imate? Koliko će radnika spavati u jednoj sobi?, pitam ga. Dobivam odgovor da to nije moj problem i da će on sve to riješiti.

Pitam ja dalje gospodina na telefonu je li mu se javio tko na oglas?

– Ma nema ništa, Hrvati ne žele raditi, samo se žale.

– Pa kako da rade za tako malu dnevnicu?

– Eto, ima onih koji hoće radit. Sad mi na imanju beru radnici iz Rumunjske i Bugarske i nitko se od njih ne žali, a ima ih dosta – uvjerava me gospodin, dodajući i da će povući oglas s radija, ali ne navodeći razloge za to.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji se zalaže za solidarnost i socijalnu pravdu, smatra da je dnevnica od 90 kuna sramotna i uvredljiva za sve radnike u Hrvatskoj.

– Ovime se podcjenjuje hrvatskog radnika. Čak je smiješno oglašavati da su u tu cijenu uključeni obroci i smještaj. Pitanje je kakvi su obroci? Pa kakav je smještaj? Naši su ljudi često imali iskustva da su, nažalost, na takvim poslovima spavali doslovno po šupama i garažama. Da ne govorim koliko je njih spavalo u istoj sobi s ostalim radnicima. Također se postavlja pitanje hoće li biti prekovremenog rada, na koji će se način on vrednovati i hoće li se prijaviti radnika. Tu je cijeli niz nepoznanica koje će radnik osjetiti tek kad dođe tamo.

Ovakva niska cijena rada tjera ljude iz Hrvatske, no za te novce doći se, sasvim sigurno, raditi netko iz daleko jeftinijih zemalja gdje je to njima još uvijek kakva-takva zarada. Recimo, jasno je da će i za minimalnu dnevnicu doći netko iz Nepala ili Bangladeša, gdje se prosječna plaća kreće oko 150 eura.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay