U samo nekoliko prvih dana 2021. godine preklopili su se interesi nekoliko glavnih dobavljača i konkurenata u plinskom biznisu – u prvom redu Rusa, Amerikanaca i Azerbajdžanaca – pa analitičari već zbrajaju tko bi tu mogao ostati kratkih rukava. Naime, u Srbiji je otvoren plinovod Balkanski tok, koji se proteže od bugarske do mađarske granice, kao dio rusko-turskog plinovoda Turski tok kojim će ruski Gazprom opskrbljivati Balkan i Srednju Europu svojim plinom, ali isti je dan u LNG terminal na otoku Krku stigao američki tanker s ukapljenim plinom.

Smanjiti ovisnost o Rusiji

Taj američki plin nije samo za hrvatske potrebe, nego bi se njime koristile još i Mađarska i Ukrajina, a uskoro i neke druge zemlje u okruženju. Mađarska kupuje 11,2 milijarde kubnih metara plina godišnje, ali bi “priključenjem” na krčki terminal smanjila tu ovisnost o Gazpromu. Istodobno je bugarski premijer Bojko Borisov najavio početak “diversifikacije plinskog tržišta”, i to na otvorenju Trans Adriatic plinovoda (TAP) kao dijela Trans-anadolskog plinovoda (TANAP) kojim će u Europu stizati azerbajdžanski plin – kroz Gruziju, Tursku, Bugarsku, Grčku, Albaniju i onda po dnu mora u Italiju koja je, nakon Njemačke, drugi najveći kupac ruskog plina u Europi. Italija kupuje 22,1 milijardu kubnih metara, ali će sada smanjiti tu ovisnost za oko trećinu nabavom oko osam milijardi kubnih metara plina iz Azerbajdžana.

Kada su već neki najavljivali probleme za Gazprom i udarac ruskom plinskom biznisu u Europi, objavljeno je da će 15. siječnja Danska početi s radovima u svojim vodama na “spornom” rusko-njemačkom plinovodu Sjeverni tok 2, koje je obustavila krajem prošle godine zbog američkih sankcija uvedenih tvrtkama koje rade na tom projektu. U isto vrijeme je vlada njemačke pokrajine Mecklenburg-Zapadno Pomorje osnovala fond za dovršenje Sjevernog toka 2 (ako se američke sankcije nastave) kako bi “spasili” 11 milijardi dolara koje su Njemačka i neke tvrtke iz EU uložile u dosadašnju gradnju. Naime, upravo u toj pokrajini plinovod izlazi iz mora na kopno pa su oni vrlo zainteresirani da taj projekt uspije. Oko 100 europskih tvrtki – od kojih je pola njemačkih – iz 12 zemalja radi na plinovodu, a neke, poput Unipera i Wintershalla, mogle bi svaka izgubiti i više od uloženih milijardu dolara u taj unosni posao.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay