Srbija i Bolivija pune litija!

Umjesto ratova zbog nafte, imat ćemo ih zbog metala koji je osnovna komponenta za proizvodnju baterija za mobitele, laptope, automobile…

Kad u kriminalističkim filmovima ili romanima treba otkriti ubojicu, iskusni inspektori postupaju po maksimi: “Slijedi trag novca!” A kad bi negdje u svijetu posljednjih desetljeća izbio rat, uzroci bi se često otkrili po maksimi: “Slijedi trag nafte!” U krimićima će maksima o novcu vrijediti i u budućnosti, ali kod ratova nije isključena pojava nove maksime: “Slijedi trag litija!”

Da, ono što je u 20. stoljeću bila nafta, u 21. stoljeću mogao bi postati litij: ključna energetska tvar i glavni pokretač gospodarstva, dakle faktor snažnog političko-geostrateškog utjecaja zbog kojeg se i ratovi vode. Ako je nafta bila “crno zlato”, srebrnobijeli litij već se naziva “bijelim zlatom”.

Konkretno, najveća nalazišta “bijelog zlata” nalaze se na tromeđi Bolivije, Argentine i Čilea (upravo te tri zemlje prednjače po količinama ovog metala), a nedavno su velika nalazišta litija otkrivena i u Peruu te u Meksiku. Već iz popisa ovih zemalja nazire se krupni političko-ekonomski problem za multinacionalne korporacije koje eksploatiraju rudna bogatstva i sirovine zemalja Trećeg svijeta.

Jer u četiri od ovih pet zemalja vlada ljevica (Bolivija, Argentina, Peru, Meksiko), koja u većoj ili manjoj mjeri želi nacionalizirati domaća rudna bogatstva, dok su u Čileu građani lani na referendumu izglasali poništenje neoliberalnog Ustava donesenog za diktature generala Pinocheta i izrazito naklonjenog stranim investitorima. U Čileu se upravo piše novi Ustav, za koji se vjeruje da neće toliko pogodovati stranom kapitalu.

Bolivija je danas jedna od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, ali ima ponajveće zalihe litija na svijetu, pa bi u budućnosti – ako litij doista zaživi kako je zaživjela nafta – mogla doživjeti ekonomski prosperitetnu sudbinu Saudijske Arabije. Pritom se oko polovine zaliha bolivijskog litija nalazi ispod 10.000 četvornih kilometara velikog slanog jezera Salar de Uyuni na jugu zemlje. Smatra se da tu leži 10 milijuna tona litija, što je najveće nalazište ovog metala u svijetu.

No, litijska industrija ima i svoju mračnu stranu – i ona, kao i naftna industrija, zagađuje okolinu. Samo u Europi ove su godine masovni prosvjedi protiv otvaranja rudnika litija zabilježeni u Španjolskoj i Srbiji.

U Španjolskoj su nalazišta litija otkrivena u pokrajini Estremaduri na zapadu zemlje, između gradova Caceres, Merida i Badajoz. Tamošnje tvrtke žele na tom prostoru izgraditi kompletan lanac proizvodnje litijskih baterija – od vađenja litija, odnosno litij-karbonata, do tvornice baterija – ali lokalno stanovništvo se tome protivi. Jedna građanska inicijativa već je spriječila otvaranje rudnika kod grada Caceresa, a protesti su potom premješteni kod gradića Canaverala, gdje su investitori odredili alternativnu lokaciju za rudnik.

Sličnu sudbinu u Srbiji doživljava englesko-australska multinacionalna rudarska kompanija “Rio Tinto” (u Srbiji posluje preko tvrtke kćeri “Rio Sava”), koja je 2004. otkrila nalazišta “jadarita” (kombinacija litija i bora) kod Loznice u zapadnoj Srbiji, te pokrenula projekt “Jadar” radi eksploatacije litija. No, nakon što je lani objavljeno da kompanija kod Loznice želi otvoriti rudnik i tvornicu za preradu litija, lokalne ekološke organizacije pokrenule su građanske proteste zbog mogućeg štetnog utjecaja tog projekta na ekosustav u zapadnoj Srbiji.

Srbija je, inače, po zalihama litija treća u Europi, iza Njemačke i Češke. Službeni Beograd u litijskoj industriji zasigurno vidi dobru ekonomsku priliku, tako da promatrači ne daju puno šanse ekološkim aktivistima, iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u lipnju najavio i mogućnost referenduma o rudniku.

Top 20: Od Bolivije do Namibije

Geološki zavod SAD-a otkrivene resurse litija u svijetu procjenjuje na 86 milijuna tona. Rang-lista zemalja koje raspolažu nalazištima izgleda ovako (brojke su izražene u milijunima tona):
1. Bolivija – 21
2. Argentina – 19,3
3. Čile – 9,6
4. SAD – 7,9
5. Australija – 6,4
6. Kina – 5,1
7. Kongo – 3
8. Kanada – 2,9
9. Njemačka – 2,7
10. Meksiko – 1,7
11. Češka – 1,3
12. Srbija -1,2
13. Peru – 0,9
14. Mali – 0,7
15. Zimbabve – 0,5
16. Brazil – 0,47
17. Španjolska – 0,3
18. Portugal – 0,27
19. Gana – 0,09
20. Austrija, Finska, Kazahstan i Namibija – 0,05