U zadnjih nekoliko godina, “zahvaljujući” klimatskim promjenama, Dalmatinska zagora postaje svojevrsna Provansa, barem u pogledu maslinarstva.

Unatrag par desetljeća, na određenim nadmorskim visinama, onima od petsto i više metara, mogućnost uzgoja maslina bila je minimalna ili bolje reći neisplativa s obzirom na niske temperature tijekom zimskih mjeseci.

Primjer dobroga gospodarenja i još boljeg prinosa vidljiv je i na njivi 85-godišnjeg šestanovačkog maslinara Tončija Litrića.

Prema procjenama, na dvadesetak stabala oblice ove godine ubrat će više od tone i pol maslina, što ne pamti otkad ima masline, a otad su prošla dva desetljeća.

Mnogi me pitaju iz kojeg razloga danas ovo naše inače škrto podneblje obiluje maslinicima, a prije tridesetak i više godina njezin opstanak u kamenjaru bio je upitan. I danas je – tvrdi Tonči Litrić i potkrijepljuje to činjenicom kako se radi o graničnom području i samim time surovijem i oštrijem.

– Preživjeti ili propasti, to je cijela mudrolija. Ono što ostane, bez sumnje se može okvalificirati kao ulje iznimne kvalitete i kao takvo može se brendirati kao što to rade naši susjedi Talijani – predložio je Litrić. I dodao:

“Tamo gdje maslinu zima može odnijeti, ona najbolje ulje može donijeti.”

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay