Svi ti materijali poput kobalta, germanija ili galija imaju dvije zajedničke osobine: u prirodi su izuzetno rijetki, a bez njih su nezamislivi uređaji budućnosti, od mobitela i električnih automobila pa do solarnih panela.

Europska unija je načinila popis od 30 takvih sirovina kojima trenutno nema alternative, a koji su od presudne važnosti za tehnologiju budućnosti. A to znači od računala i robotike pa do bespilotnih letjelica i vojnog sektora. U usporedbi s čelikom, cementom ili naftom čija se potrošnja mjeri u milijunima tona, tih materijala treba tek par tisuća tona godišnje. Ali sve veći problem je što njih nudi tek šačica država svijeta, piše Deutsche Welle.

Nekoliko regija su najvažniji izvori tih sirovina: na sjeveru Južnoafričke Republike se može naći platina i vanadij, Demokratska Republika Kongo je glavni izvor kobalta, a u pustinji Nevade u SAD-u je izvorište berilija. Ali Kina je jedina zemlja koja ima pristup do čak dvije trećine od tih 30 rijetkih materijala, uključujući i antimon, barit i druge rijetke metale.

Takav neravnomjerni raspored tih materijala po našem planetu se onda odražava i na svjetskom tržištu: Kina je redom najveći i najvažniji izvoznik većine tih sirovina, daleko ispred SAD-a ili Rusije. Ta dominacija je tek dijelom posljedica nalazišta u Kini i mnogo više je to sustavni napor Kine da postane monopolist za te ključne sirovine.

Isto tako, ako nečega u Kini nema, ta zemlja ulaže sve napore da preuzme eksploataciju u nekoj drugoj zemlji. 

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay