Berba plavca malog na Pelješcu nikada nije bila neizvjesnija: korona i izostanak turističke sezone uvjetovali su rapidno smanjenje potrošnje vina, što se izravno odražava na ovogodišnju jematvu.

Lanjske zalihe vina ostale su u bačvama pa se vinogradari opravdano pribojavaju da ove jeseni neće imati kome prodavati grožđe jer su spremnici u svim vinarijama prepuni. Prodaja lanjskog vina za destilat od kojeg se proizvode dezinficijensi nije zaživjela na Pelješcu jer je riječ o iznimno niskoj cijeni od oko pet kuna za litra koju vinarima plaća država iz proračuna. Tako postoji realna opasnost da plavac mali ostane neobran na trsovima, no to je ipak najcrnji scenarij od kojega strahuju tamošnji vinogradari.

IŠLO JE PO EURO

A ako otkup grožđa i krene, cijene će biti toliko niske da se plavac mali s padina Dingača neće isplatiti brati. Po Pelješcu se već naveliko šuška da će privatni vinari plavac mali otkupljivati po cijeni do najviše četiri kune od vinogradara, što je ispod svake cijene. Podsjetimo, prošle je godine otkupna cijena kvalitetnog plavca bila oko jednog eura za kilogram, a sada bi se zbog korone taj iznos, na nesreću peljeških vinogradara, mogao prepoloviti.

To bi značilo propast pelješkog vinogradarstva, rekli su nam vinogradari, koji nisu bili zadovoljni ni s prošlogodišnjom otkupnom cijenom. Pojašnjavaju da je upravo to donja granica rentabilnosti proizvodnje plavca malog. Sve ispod toga je čisti gubitak i propast vinogradarstva jer nitko nema interes raditi lozu i proizvoditi dugove i gubitke – rezolutni su vinogradari kojima se ne isplati plaćati repromaterijal, zaštitna sredstva i radnu snagu pa na kraju grožđe davati u bescjenje.

– Ispod pet kuna nama se ne isplati brati grožđe. Radije ću ga otrgati i baciti nego davati u bescjenje – rezolutan je Božo, koji naglašava da se grožđe s trsa mora ukloniti bez obzira hoće li se preraditi u vino ili će se baciti.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay