Država je ujedno u posljednjih desetak godina propustila naplatiti minimalno 1,8 milijardi eura, a u slučaju uvođenja stope poreza na dohodak od 24 posto propušten dobitak za javne financije doseže do iznosa od oko tri milijarde eura. No šteta zbog propuštanja adekvatnog oporezivanja turističkog najma tu se ne zaustavlja. Što mislite, gdje je završio dio novca koji je trebao biti u lokalnim blagajnama? A gdje drugdje nego opet na tržištu nekretnina!

I dok u većini drugih zemalja članica Europske unije cijene stambenih nekretnina usporavaju ili se čak smanjuju, u Hrvatskoj one nastavljaju nesmiljeno rasti.

Ovo očekivanje podržano je sve učestalijim medijskim natpisima koji upozoravaju na eksploziju cijena dugoročnog najma u većim urbanim sredinama. Možda su baš takvi natpisi u kombinaciji s populizmom karakterističnim za predizbornu (ili možda čak i izbornu) godinu potaknuli Vladu da prije dva tjedna najavi novu mjeru kojom bi se subvencionirala najamnina za mlade i mlade obitelji.

Javnost je najavljenu mjeru s punim pravom dočekala na nož. Ona, na ovako pregrijanom tržištu stambenih nekretnina, ne može ugasiti požar koji je sada već izvan bilo kakve kontrole. No ono što takva mjera zasigurno može jest doliti na taj požar još malo goriva.

Umjesto takve populističke mjere koja troši novac iz državnog proračuna, pomogla bi druga, za bilo koju Vladu vrlo nepopularna mjera. Mjera koja ne bi samo stabilizirala cijene na tržištu stambenih nekretnina, nego bi, umjesto da troši javni novac, dobrano napunila državnu blagajnu. Ta mjera zove se porez na dohodak od turističkog najma.

Taj porez mora biti dovoljno visok da bi demotivirao ne samo buduću konverziju stambenih jedinica u apartmane, nego i da bi stambene objekte koji se sada koriste za turistički najam priveo svojoj izvornoj svrsi – dugotrajnom nastanjivanju vlasnika ili najmu podstanarima.

O pogubnom utjecaju snažnog i kontinuiranog rasta privatnog turističkog smještaja u Hrvatskoj pisala sam relativno često. Sve veća dominacija tog smještaja onemogućuje kvalitetan razvoj turističkih destinacija i produljivanje turističke sezone, opterećuje ionako previše napregnutu infrastrukturu, narušava urbano funkcioniranje i rastače socijalnu koheziju u gradovima i općinama koje se bave turizmom.

Središta takvih lokalnih jedinica se uslijed pretvaranja stambenih jedinica u apartmane polako, ali sigurno, pretvaraju u svojevrsne open air hotele. Eksplozija privatnog smještaja dovodi i do betoniranja priobalnog pojasa i trajne devastacije prostora te uzrokuje seljenje proizvodnih resursa iz proizvodnijih u manje proizvodne djelatnosti, što onemogućava brži rast proizvodnosti i plaća u čitavoj zemlji.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay