– Bili smo otvoreni cijelu koronu, imali smo nekoliko ljudi. Neki već imaju radne vize, neki dozvolu boravka, trojica se ne mogu vratiti kući zbog zatvorenih granica… Prošli tjedan došlo mi je troje Hrvata, ovih dana jedan od njih se vraća. Čak su bile dvije strankinje, studentice u razmjeni, koje su do tada boravile u Zagrebu. I jedna žena iz Crne Gore. I to je to. To je doslovno na kapaljku, ne mogu se pokriti ni režije – nemoćno sliježe ramemima Dora Mišurac, vlasnica dvaju splitskih hostela.

Jedan je “Old Town” u Getu, drugi “Outlanders Tribe” u Gajevoj ulici, u blizini OŠ “Marjan”. Posao joj je stao, ne stao – nema ga i ne zna kako će preživjeti sezonu 2020., kao ni rijetki vlasnici hostela u nekoliko većih dalmatinskih gradova, koje smo uspjeli kontaktirati. Telefoni su zamrli, većina ih je zatvorena. A mnogi će takvi i ostati.

“Osoba koju ste nazvali isključila je telefon ili trenutno nije dostupna, pristup biranom broju privremeno nije dopušten” ili izbacivanje linije u startu daje do znanja kako su hosteli, narodski rečeno, pali na koljena.

– Neki vlasnici hostela uspjeli su, iz drugog, trećeg puta sniziti cijene najma pa sada plaćaju 20 ili 30 posto manje. Možda ima i sretnijih, s nižim cijenama, ali ja ih ne poznajem. Vlasnicima prostora možda treba vremena da shvate koliko je situacija grozna. Znam da ima dosta turističkih agencija po gradu, kojima su gazde prostora za 50 posto snizile cijene najma – informira nas Antea Ćurin koja u Splitu vodi dva hostela – “Backpackers Fairytale” u Istarskoj i “Wonderful World” u Radmilovićevoj ulici , apostrofirajući kako je neizmjerno živciraju mediji s “pumpanjem priča o dolasku gostiju u Hrvatsku”.

– Sve je to laž. Evo, ovih dana sam obišla Plitvice, Paklenicu, bila na Hvaru, sad sam u Komiži. Nigdje nema ljudi. Ali nema žive duše. Dok s vama razgovaram, u Komiži na rivi nema nijednog čovjeka – naglašava.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay