Oznaka ‘Made in Europe’ na etiketama odjevnih predmeta trebala bi sugerirati da su radnici pristojno plaćeni i rade u humanim uvjetima, da nije bilo izrabljivanja. Ali u praksi stvari često izgledaju drugačije. Švelje u Sjevernoj Makedoniji rade za minimalac. Kad uzmemo u obzir troškove života, od njih bolje zarađuju čak i švelje u Bangladešu, piše Deutsche Welle.

Danas u Štipu u tekstilnoj industriji još uvijek radi 9000 ljudi. Najveći brroj njih su žene i jedva da koja od njih zarađuje više od minimalnog zajamčenog dohotka u Sjevernoj Makedoniji, dakle 200 eura mjesečno. To je manje nego u Bangladešu ili Kini kad se uzmu u obzir troškovi života jer oni su skoro četiri puta viši od minimalne plaće. 750 eura za četveročlanu obitelj.

Pravedne plaće – za to se bori Kristina Ampeva. I ona je godinama radila za šivaćim strojem. Pobunila se protiv preniskog dohotka pa su je otpustili. Sada se na drugi način bori za prava tekstilnih radnica. Osnovala je mrežu ‘Glas tekstilnih radnika’ koja se financira donacijama.

I u Sjevernoj Makedoniji postoje tvrtke koje plaćaju više od minimalca, plaćaju i prekovremeni rad i pobošljšavaju uvjete rada. Jedna od njih je firma Moda. Ali naručitelji, velike međunarodne tvrtke, žele platiti što je moguće manje. Za košulju koja se prodaje u trgovini za 60 eura, Moda dobije tri eura – za krojenje, šivanje i pakiranje. Iza etikete Made in Europe, s kojom koncerni reklamiraju svoje proizvode, nerijetko se kriju niska primanja i izrabljivanje radnika.

‘Veliki strani brendovi pokušavaju nametnuti socijalne standarde – ali na naš račun’, kaže Angel Dimitrov iz tekstilne tvrtke Moda iz Štipa.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay