Jučer je Krizni stožer na press konferenciji objavio podatak da je preminula mlađa osoba koja “nije bila kronični bolesnik”. Par sati kasnije iz Pregrade je stigla informacija da je ta osoba zapravo bila “nepokretna uslijed posttraumatske tetraplegije i bolovala je od arterijske hipertenzije i pretilosti”.

Ako je, dakle, prva informacija trebala zastrašiti ljude da ozbiljno shvate bolest, druga ju je poništila i pogazila. I otvorila pitanje: trebamo li se i dalje pouzdati u informacije Stožera koji je tjednima ulijevao povjerenje javnosti?

Tih kontradiktornih poruka bilo je još. 

Nedavni apel Stožera da su “iduća dva tjedna ključna” za svladavanje pandemije, pa najava otvaranja tržnica prije Uskrsa. Poruka da “ne smijemo u zadnjoj minuti zabiti autogol”, pa rasprava o relaksiranju mjera. Analiza popuštanja mjera, pa javna isprika premijera Plenkovića da je to “relaksiranje” mjera izvučeno iz konteksta.

Zatim, članovi Kriznog stožera javno kritiziraju neodgovorne anonimne pojedince koji krše mjere izolacije i kreću se među ljudima premda su zaraženi ili čak i bolesni, ali zato upadljivo šute o ravnatelju Vinogradske bolnice koji je s velikim zakašnjenjem otišao u samoizolaciju i koji je čak i operirao nakon dolaska u kontakt sa zaraženim osobama u bolnici.

I tako dolazimo do slučaja doma za umirovljenike u Splitu koji vodi Ivan Škaričić, bivši HDZ-ov gradonačelnik Omiša, pravomoćno osuđen, koji je bez ikakvih kvalifikacija uhljebljen na tom mjestu, “jer i on mora negdje raditi”.

Kaže nam se da vjerujemo struci, a onda politika vodi glavnu riječ. 

Cijeli članak možete pročitati na: 24sata.hr

Foto: Pixabay