U moru retrospektivnih tekstova o desetljeću Hrvatske u Europskoj uniji većina se bavila podacima koje je servirala službena politika, koja je iskoristila prigodu za predizborno jačanje mišića. S druge strane, ni oporba nije iskoristila prigodu za ozbiljniju analizu, nego je negativnosti svela na klečavce, kojih nije bilo prije deset godina.

Nije sporno da je većina makroekonomskih pokazatelja pozitivna i da danas živimo bolje nego prije deset godina. No nije Hrvatska sama na svijetu, i druge države članice EU-a bilježile su rast u tom razdoblju obilježenom recesijom (koja se u Hrvatskoj produljila na gotovo sedam gladnih godina) i pandemijom (koja je u dvije godine izazvala rekordan pad BDP-a, a zatim podjednako rekordan rast), da bi sve završilo energetskom krizom, ratom u Ukrajini i dvoznamenkastom inflacijom.

Hrvatsku je u tom vremenu ponajprije obilježio pravi egzodus. Ostali smo bez svakog desetog stanovnika. Vlasti (najprije SDP-ova, a sad HDZ-ova) nas uvjeravaju da je to normalno zbog liberalizacije i otvaranja velikog i bogatog tržišta rada EU-a, no većina država nije imala takva iskustva.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay