Poznata je priča da stranci osnivaju tvrtke u Hrvatskoj samo da bi mogli kupiti nekretninu i tako izbjegavaju obveze prema Zakonu o vlasništvu. Budući da takve tvrtke ne obavljaju nikakvu djelatnost, nakon tri godine idu u likvidaciju ‘po službenoj dužnosti‘, ali ako se dokaže da imaju nekretninu, likvidacija se briše i nekretnina ostaje u njihovu vlasništvu

U skladu s načelima tržišnoga gospodarstva trgovačka društva kao pravne osobe imaju prava, načelno, kao i fizičke osobe. Međutim, problem je što se kao domaća pravna osoba (sa svim pravima, uključujući stjecanje nekretnina) tretira svaka pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome tko je osnivač. To je, kada je riječ o stjecanju nekretnina, strancima bio jasan poticaj da, umjesto ishođenja suglasnosti za stjecanje na načelu uzajamnosti (propisano Zakonom o vlasništvu iz 1997.), osnivaju pravnu osobu u Hrvatskoj preko koje kupuju nekretninu i tako štede na odvjetniku, vremenu i porezu, zanemarujući to što je očito riječ o izigravanju zakona. Te pravne osobe su u pravilu registrirane za upravljanje i raspolaganje nekretninama, njihov im osnivač da pozajmicu za financiranje kupnje i tu poslovne aktivnosti najčešće prestaju. Stranac živi (negdje daleko) u svojoj državi, a dostava bilo kakva pismena najčešće je nerješiv problem svima, od upravitelja zgrada, preko suvlasnika pa dalje.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay