Svaki put, naime, kada šutke uzmete potporu ili primite neki oblik pomoći države, vi živite učenje Johna Maynarda Keynesa, koji je de facto vlastoručno izmislio makroekonomiju pomirivši u određenoj mjeri dotad nepomirljive pojmove – slobodno tržište i državu.

Taman se sramežljivo počeo vraćati u modu liberalni pogled na ekonomiju uslijed zastare koja je nastupila za krizu 2008., kada je globalna pandemija preokrenula trend. Istini za volju, Europa i SAD već su i prije plaho promišljali nešto aktivniju ulogu države zbog rastuće kineske konkurencije, no primjer Njemačke najbolje pokazuje koliko je virus bio ključan za njen spektakularni povratak na scenu. Čvrsto ordoliberalna ekonomija preko noći je počela živjeti kejnezijanski san donedavno nezamislivim prelaskom sa proračunskog suficita na debeli deficit i upumpavanjem golemih količina novca u svoju ekonomiju.

Neugodno iznenađeni ovakvim razvojem događaja, pobornici liberalnijeg koncepta u međuvremenu su se regrupirali na rezervnoj poziciji i ponešto prilagodili svoja razmišljanja. Keynes više nije socijalist u janjećoj koži (paradoksalno, cijeli je život pokušavao osmisliti koncept kojim bi vuk bio sit, a ovce na broju tako da nema potrebe za socijalizmom), nego dobrodošao alat u borbi s krizom.

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay