SAD već pola stoljeća iskorištava ulogu nositelja svjetske rezervne valute i opstaje printanjem novca unedogled. Sada se tome nazire kraj, a Kinezi trljaju ruke

SAD je militarizirao svoju financijsku moć u nadi da će se Rusija radije povući iz Ukrajine nego trpjeti ekonomske tegobe. Jedan od rezultata nametnutih sankcija je da Rusi nemaju pristup polovici svojih deviznih rezervi od 640 milijardi dolara, koje je taložila tijekom proteklog desetljeća kao obranu od ekonomskih šokova ili geopolitičkih potresa. Zamrzavanje ruskih valutnih pričuva — i onih afganistanskih ranije ove godine — dovelo je do mnogih rasprava o tome hoće li neke zemlje, zbog straha od američke i ine samovolje, pokušati diverzificirati svoj portfolio, uglavnom denominiran u dolaru.

No, kako je dolar uopće postao svjetska rezervna valuta i što to uopće znači?

Od 1450. postojalo je šest velikih razdoblja dominacije valute: Portugal (1450–1530), Španjolska (1530–1640), Nizozemska (1640–1720), Francuska (1720–1815) i Velika Britanija (1815–1944). Iako se službeno računa da je američki dolar rezervna valuta od 1944., on je prvi puta, po količini u opticaju, prestigao britansku funtu još 1922. godine, a 1926. je dominirao sa čak 71,6 udjela u globalnim pričuvama. Po dosad viđenome, prosječni raspon trajanja neke valute kao pričuvne je 94 godine, a može se tvrditi da je dolar u toj funkciji već točno 100 godina.

Danas je SAD zemlja čiji su vanjski dug i trgovinski deficit u opasnom uzletu, što dovodi do sve češćeg propitkivanja sigurnosti dolara kao rezervne valute. Ova neodrživa praksa se privremeno urušila 2008., kada su burzovni mešetari u New Yorku, pomoću globalnih viškova i uslijed pohlepe za nezamislivim profitom, kolapsirali svjetsku ekonomiju, na što je FED reagirao potapanjem tržišta dolarima i, sukladno, njihovom devalvacijom. Tada je guverner kineske središnje banke, Zhou Xiaochuan, na sastanku G-20 izrazio zabrinutost glavnog vjerovnika američke vlade, Kine, o sigurnosti njezinih dolarskih rezervi te iznio potrebu za promjenom ovog globalnog sustava. Slične prijedloge istodobno je dalo Povjerenstvo stručnjaka koje je sazvao predsjednik Opće skupštine UN-a za reformu međunarodnog monetarnog i financijskog sustava, a kojim je predsjedao profesor Joseph Stiglitz.

Ray Dalio, američki milijarder ulagač i osnivač investicijskog fonda Bridgewater, je u svojoj knjizi ‘Principi za suočavanje sa promjenjivim svjetskim poretkom’, iznio teoriju da se ravnoteža međunarodne moći razvija ciklički, gdje se dominantne svjetske sile pojavljuju, uzdižu, a onda opadaju i odumiru, u korist nove dominantne sile, koja će zatim proći kroz isti ciklus. Na vrhuncu snage, dominantna sila nameće svoju devizu, koja postaje globalna rezervna valuta. Nedavni događaji, tvrdi Dalio, ukazuju na to da je američki dolar trenutno u fazi sunovrata te da će, ako dođe do toga, Amerika biti iznimno ranjiva, s obzirom da Rusija i Kina čuvaju desetak puta više ukupne vrijednosti u svojim centralnim bankama.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay