UDRUGA LIPA medijima je poslala analizu Ivice Brkljače za Lipin Barometar konkurentnosti koji zaključuje kako su mjere protiv širenja koronavirusa bile ne samo oštre već i u potpunom neskladu sa situacijom i proklamiranom strategijom borbe protiv pandemije covida-19. Mjere su proglašene najoštrijima na svijetu prema Oxfordovom monitoru državnih reakcija, a Brkljača upozorava kako bi posljedice mogle potencijalno biti veće od opasnosti samog virusa.

Brkljača smatra kako se u javnosti pokušava nametnuti narativ kako postoje samo dvije opcije:

1) ne učiniti ništa (pustiti virus da brzo „prođe“ kroz stanovništvo); ili

2) uvesti karantenu i potpunu zabranu kretanja, što, kaže, nije točno.

Na raspolaganju je, smatra, čitav niz mjera koje je država mogla poduzeti i bez potpunog zaustavljanja ekonomije, kao što su obvezno nošenje maski u javnosti, obvezna dezinfekcija ruku na svakom ulazu, redovita dezinfekcija radnih površina, obveza držanja fizičke distance, stavljanje fokusa na mjere zaštite dijela stanovništva koje koronavirus najviše pogađa (starije i bolesne) itd.

“Potpuna karantena cijelog stanovništva najskuplji je način borbe protiv pandemije i treba je koristiti samo ako se pokaže da su ostale protuepidemijske mjere nedovoljne”, smatra on.

Koja je naša strategija borbe protiv novog koronavirusa?

No, ono što cijelo vrijeme ostaje nedorečeno jest koja je točno naša strategija borbe protiv novog koronavirusa? Nevjerojatna je lakoća kojom se odlučilo pogasiti gotovo sve gospodarske djelatnosti koje nisu od esencijalne važnosti te ljudima narediti da ostanu doma, a da tjednima nakon toga mi još uvijek ne znamo na koji ćemo se točno način boriti s ovom pandemijom.

Nikakav dokument, nikakva strategija nije objavljena pa da javnost zna što može očekivati i čemu se nadati. Novi koronavirus će, po svemu sudeći, ostati dugo među ljudima (u nekoliko mjeseci zašao je u gotovo svaki kutak zemlje), a svima je jasno kako karantena ne može ostati trajni i jedini odgovor na ovu ugrozu.

Što se tiče posljedica koje će ovakav način borbe protiv pandemije ostaviti na ekonomiju, one su sve samo ne zanemarive, a opravdanje na bazi moralne ucjene („Ekonomija može pričekati, ovo je borba za živote, nemoralno je o tome sada uopće pričati!“) potpuno je pogrešno. Primjerice, istraživanja jasno pokazuju kako gospodarski rast u nisko i srednje razvijenim državama (kojega sada neće biti ili će biti pad) smanjuje smrtnost novorođenčadi i rodilja, smanjuje smrti uzrokovane nasiljem i nemirima, znatno produžuje životni vijek itd. Nadalje, najveće svjetske prehrambene kompanije i instituti već su upozorile kako bi zatvaranje granica, trganje dobavnih lanaca i otežani transport roba moglo rezultirati udvostručenjem broja gladnih u svijetu. Sav napredak koji smo kao čovječanstvo postigli u posljednjih nekoliko desetljeća, a primjerice broj onih koji žive u ekstremnom siromaštvu prepolovljen je u 25 godina, tako bi u svega nekoliko mjeseci mogao biti poništeno.

Hrvatska ne bi trebala doživjeti tako ekstremne posljedice, no sasvim ćemo sigurno imati rast broja nezaposlenih, porast broja osoba koje žive u riziku od siromaštva (posljednjih se godina, dok je gospodarstvo raslo, taj broj kontinuirano smanjivao), snažan rast javnoga duga (previsoka zaduženost može rezultirati sporijim gospodarskim rastom u budućnosti, iseljavanjem stanovništva, padom standarda javnih usluga uključujući javno zdravstvo) itd. Sve će to, uz ostale neželjene socijalne i psihofizičke efekte karantene, imati silne posljedice na ljudske živote.  

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay