Zakon o porijeklu imovine, kao dio SDP-ove borbe protiv korupcije, organiziranog kriminala i poreznih utaja, zvuči kao fina muzika za uši – konačna prilika za katarzu hrvatskih građana pred čijim se očima već dvadeset godina nižu slike bogataša izraslih u političkim projektima iza kojih ostaju opelješeni radnici i poduzeća, okupirani otoci i institucije, gotovo bez značajnijih sudskih epiloga koji bi pokazali da ideja pravde može stanovati i u Hrvatskoj.

Barem za onaj dio nacije koji još živi na pravoj strani zakona: imovinska kaznena djela čine čak 40 posto od ukupno počinjenih kaznenih djela.  Nije čudno da šef SDP-a i vođa Restart koalicije Davor Bernardić u predizbornoj kampanji titra po toj struni. “Stanje u hrvatskom pravosuđu nikada nije bilo gore i za to je kriva Vlada koju je zbog sumnji na korupciju moralo napustiti pola ministara”, zagrmio je nekidan izlažući popis radova nužnih za društveni restart, a na njemu značajno mjesto zauzima i zakon o porijeklu imovine, ali i jačanje USKOK-a i PNUSKOK-a, pristup informacijama, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa

role svih razina državnih dužnosnika i komplementaran sa Zakonom o sprečavanju sukoba interesa te propisima o sigurnosnim provjerama. Hrvatska, istina, danas u svom kaznenom zakonodavstvu ima propise o oduzimanju imovinske koristi počiniteljima kaznenih djela. Imamo i tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi onima koji su počinili teža kaznena djela povezana s imovinskom koristi. Takvim se osuđenicima, osim neposredne imovinske koristi, oduzima i sva druga imovina za koju ne mogu dokazati porijeklo.

Teret dokaza porijekla imovine je na osuđeniku. To je tzv. irski model koji ispravno polazi od toga da zaustavljanje zločinačkih organizacija traži, prije svega, oduzimanje novca kojim se organizacija hrani. Imamo i oporezivanje imovine onih osoba koje posjeduju znatnu imovinu za koju nemaju odgovarajuće zakonite i oporezovane prihode.”  Upravo taj dio sustava SDP kani ojačati, obećava Josipović, naglašavajući važnost kontrole dužnosnika. “Sustav nadzora će se povezati s mehanizmima sprečavanja sukoba interesa”, kaže on o sigurnosnim provjerama koje za sve dužnosnike – a oni odlučuju o tuđim pravima, pa su time i izloženiji riziku korupcije – trebaju biti periodične naravi, u funkciji nadzora, ali i jačanja povjerenja.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay