U onoj pesimističnoj varijanti, na kocki su milijuni radnih mjesta koje bi razgovorljivi chatbot mogao zamijeniti (možda već u bliskoj budućnosti), iako mu, za razliku od elokvencije, preciznost i koherentnost, čini se, nisu baš jača strana. Doduše, uspješno je riješio SAT prijemni ispit za američke fakultete, testove iz medicine i prava, i usput izbacio na tisuće (ili milijune?) eseja za učenike i studente širom svijeta, makar Steve Landsburg tvrdi kako je neslavno prošao na testu s druge godine studija ekonomije. A ovo potonje i ne zvuči osobito ohrabrujuće, barem u kontekstu teze kako bi umjetna inteligencija mogla igrati zapaženu ulogu na financijskim tržištima. Koliko je takvo nešto vjerojatno? I što je možda još važnije – mogu li time nekako profitirati i mali ulagači?

Teorija slučajnog hoda

Da ne bi bilo zabune, umjetna inteligencija već duže vremena igra zapaženu ulogu u svijetu financija. Doduše, vjerojatno najpoznatija epizoda odnosi se na fijasko iz kolovoza 2012. godine kada je algoritam Knight Capitala iznenada krenuo izvoditi neobjašnjive ludorije – svega 45 minuta bilo je dovoljno da nagomila 440 milijuna dolara gubitaka (kompaniji nakon toga više nije bilo spasa).

A onda opet, riječ je o relativno primitivnom algoritmu zaduženom tek za automatizaciju (izvršavanje naloga za kupnju i prodaju) čiji bliži i dalji rođaci danas suvereno vladaju u segmentu visokofrekventnog trgovanja (high-frequency trading), izvršavajući transakcije u milisekundama (i to u pravilu bez većih posrtanja).

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay