Namjena stambenih prostora je da se u njima živi. Bar je tako bilo u ono vrijeme kada su stambeni prostori imali realnu namjenu. Proteklih desteljeća, dolaskom slobodnog tržišta, su se stvari nešto promijenile. Nekretnine su se počele sve brže kretati iz ruke u ruku tržišnih špekulanata i mešetara. Kuće i stanovi su, umjesto obiteljska gnijezda, postali investicijski ulovi. I nema naznake da će ovo uskoro prestati.

Kako drugačije objasniti slijedeće: Split je u proteklom desetljeću izgubio 13,7 posto stanovništva, a cijena kvadrata se, u istom periodu, povećala za otprilike 28 posto, sa 2370 na 3020 eura. Priča se da su se pojedini stanovi na elitnijim lokacijama prodavali i za pet-šest tisuća eura. Da stvar bude još životno nerazumljivija, u Splitsko-dalmatinskoj županiji se broj stanova u zadnjih deset godina povećao za 8,25 posto, tako podižući lokalnu ponudu tih jedninca. No, s obzirom na vrtoglavi rast cijena, potražnja je očito golema. 

Pa, tko su ti ljudi koji kupuju stanove u kojima, očito, nitko ne živi? Iz agencija nam kažu da su stranci prisutni na tržištu, ali ne u tolikoj mjeri, čine možda 15-20 posto kupovne strane. Ipak, jedna druga vrsta nerezidenata, konkretno Hrvata koji žive i rade u inozemstvu, proždiru veliki dio nekretninske ‘pite’ grada Splita. U pitanju su ljudi ‘povratnici’ koji žele svoj gasterbajterski rad nagraditi imovinom u ‘cvitu Mediterana’. Te dvije kategorije su ujedno i one koje, svojom nehrvatskom kupovnom moći, guraju kvadrate s poluotoka prema gore, a ljude iz grada prema Kaštelima i Podstrani. I to je, uslijed igre tržišta, legitiman i opravdan potez.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay