Pad vlade Bashara al-Assada u Siriji možda neće imati izravan utjecaj na svjetska tržišta nafte, no mogao bi se pokazati pozitivnim kratkoročno i lošijim dugoročno, ovisno o tome kako se razvija nova politička struktura Bliskog istoka. Prije puča postojala je neizvjesnost o potencijalu pogoršanja i širenja sukoba između Izraela, Hamasa, Hezbollaha i Irana. Iako su svi pokazatelji govorili da je Iran nastojao izbjeći eskalaciju, još uvijek je postojala zabrinutost da bi, bez trajnog prekida vatre, nasilje moglo porasti, namjerno ili slučajno. Izrael je dao do znanja da neće napasti iranska naftna postrojenja, ali magla rata često skriva nadolazeće promjene u politici.

Tržište je teoretski procijenilo mogućnost gubitka od milijun barela dnevno ili više od Irana ako bi budući američki predsjednik Donald Trump pooštrio sankcije Iranu nakon preuzimanja dužnosti. Međutim, čini se da slabi temelji to nadoknađuju. Kao što pokazuje donja slika, Iranci su uspjeli povećati proizvodnju za oko 1,5 mb/d otkako je Biden preuzeo dužnost, a 700 tisuća barela dnevno u posljednjim mjesecima. Iako su cijene pritisnute projekcijama da će potražnja za naftom iz Organizacije zemalja izvoznica nafte sljedeće godine pasti za 1 mb/d, smanjene iranske zalihe mogle bi nadoknaditi većinu toga. Šira skupina samo je odgodila ukidanje svojih dobrovoljnih rezova od 2,2 mb/d, ali izgledi za povećanje zaliha sljedeće godine očito su bili na umu izvoznika.

Više pročitajte u članku Michaela Lyncha na Forbes.

Image by Pexels from Pixabay