Iako Zakon o obveznim odnosima sadržava jasne odredbe o odgovornosti prodavatelja nekretnine, čest je slučaj da ih prodavatelji izbjegavaju staviti u ugovore i ne pristaju na prijedlog kupca da se takve odredbe nađu u njima. U mnogim slučajevima to znači da je gubitnik samo jedna strana – kupac.

Posljedica je potražnje za nekretninama i porasta cijene četvornog metra i to da se kupci radi izbjegavanja daljnjeg povećavanja cijena nekretnina na tržištu brzopleto i bez ikakva prethodnog znanja o investitoru odluče za kupnju nekretnina, pristajući pritom na ugovorne odredbe koje je predložio investitor, od kojih je većina nepromjenjiva. Iako Zakon o obveznim odnosima sadržava jasne odredbe o odgovornosti prodavatelja, čest je slučaj da ih prodavatelji izbjegavaju staviti u ugovore i ne pristaju na prijedlog kupca da se takve odredbe nađu u njima.

Kupci zbog želje za brzim stjecanjem nekretnina često nemaju i ne traže sve informacije koje se odnose na zemljišnoknjižno stanje nekretnine iako je​ zemljišnoknjižni registar javno dostupan, pa su tako česti slučajevi da predmetom ugovora bude nekretnina na kojoj je već hipoteka ili zabilježba sudskih sporova. Sve to u slučaju spora s prodavateljem ide na štetu kupca jer je on bio dužan sâm utvrditi zemljišnoknjižno stanje nekretnine.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pexels.com – Photo by Tembela Bohle