Stoga je doista bez problema i nedvojbeno „ispod radara“ prošla priča oko točke br. 10 s tog 211. okupljanja nekoliko saborskih zastupnika. A unutar točke pod tim rednim brojem radilo se o prijedlogu odluke o davanju suglasnosti na ugovore o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika..

Dotična se „eksploatacijska polja“ nalaze u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, Zagorju, Međimurju, Posavini, Pokupju, Podravini i drugdje, te kako to kod nas obično biva, svako od tih polja ima svoju šifru. Kao u katastru, samo uređenije.

1. Istražni prostor Drava-03 (DR-03)
2. Istražni prostor Sava-06 (SA-06)
3. Istražni prostor Sava-07 (SA-07)
4. Istražni prostor Sava-11 (SA-11)
5. Istražni prostor Sava-12 (SA-12)
6. Istražni prostor Sjeverozapadna Hrvatska-01 (SZH-01)
7. Istražni prostor Sjeverozapadna Hrvatska-05 (SZH-05)

Vidite li već sada u čemu je problem i što se pod krinkom „korone“ upravo ovih dana događa u Hrvatskoj?

Čak i vrapci na granama znaju da se do nafte i plina dolazi bušenjem. I ne samo bušenjem, već i ostalim agresivnim mehaničkim i kemijskim postupcima.

„Frakiranje“ je pod posebno budnim okom vlastodržaca pojedinih zemalja, jer taj agresivan sklop mehaničkih i kemijskih radnji (tj. mrvljenja zemlje i ubrizgavanja agresivnih kemikalija) zabranjen je u većini država civiliziranog svijeta.

Čak i unutar onih iz kojih naftne kompanije dolaze.

Ako bismo malčice gledali unazad, takvih je ideja, izglasavanja i dozvola bilo i prije. Jer se usprkos trudu eko-mentalista oko očuvanja prirodnih bogatstava Hrvatske i dalje donose odluke koje graniče sa zdravim razumom i logikom.

Uostalom, kako drugačije objasniti ideje poput Centra za gospodarenjem otpadom u Lećevici u kojem se voda zeleni od „čistoće“?

Kako objasniti tvornicu u Kninu koja izuzev svog nedovršenog stanja i sporadičnih smrtnih stradavanja radnika zagađuje okolne vode do neprepoznatljivosti?

Kako objasniti odlagališta opasnog otpada iznad Obrovca i sve one divlje deponije uzduž i poprijeko dalmatinske Zagore o kojima se svako malo pišu neka čudnovata očitovanja, dok s druge strane nitko ne provodi nikakve mjere zaštite?

Kako objasniti da čak i danas u 2020. godini nemamo nikakav plan zbrinjavanja otpada, a prodajemo se kao turistička destinacija i uređena zemlja?

Sve to pogoduje nekome – od domaćih tajkunčića i njihovih obitelji, preko lokalnih šerifa, pa sve do stranaca koji s figom u džepu i nešto „keša“ u drugom itekako dobro znaju da su sa svojim novcima uvijek dobrodošli u Hrvatsku.

I da mogu kupiti sve ako se jave „pravim“ ljudima.  Stoga ova posljednja u nizu odluka nikoga ne čudi.

Jer zbog izmišljotine nazvane COVID-19 i masovne panike oko tog business-virusa za nju nitko niti ne zna. Tj. zna ako je gledao zasjedanje sabora na televiziji. A to ne radi nitko. Barem nitko normalan.

Dakle, je li tempiranje izglasavanja nečeg ovako velikog i bitnog za okoliš za vrijeme epidemije (ili barem tako kažu) globalnih razmjera i apsolutne panike tek puka slučajnost?

Hm… Iskreno govoreći, i ne znam baš…

Cijeli članak možete pročitati na: automobili.klik.hr

Foto: Pixabay