Što se tiče zadovoljavanja zahtjeva seizmičke otpornosti, odgovor smo pronašli u podacima Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050., koju je donijelo Ministarstvo graditeljstva. A oni kažu da fond zgrada građen do 1963. godine i pooštravanja propisa nakon potresa u Skoplju (što čini otprilike 30 posto ukupnog fonda) nije projektiran za preuzimanje horizontalnih opterećenja.

Od 1964. Hrvatska ima znatno povećane zahtjeve za konstrukciju zgrada, a od 2008. godine u primjeni je europska regulativa kojom se dodatno povećava sigurnost zgrada u slučaju potresa. 

Sagledavanjem iznesene problematike, ne možemo se oteti dojmu da zakonodavac proklamira jedno, a u praksi omogućava posve suprotno ponašanje, i to baš kad je sigurnost objekata u pitanju. Naime, dok s jedne strane u spomenutoj Dugoročnoj strategiji stoji da je od 2008. u primjeni europska regulativa kojom se dodatno povećava sigurnost zgrada u slučaju potresa, s druge strane imamo Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinskim radovima iz 2017. koji pojednostavljuje mogućnost otvora na nosivim zidovima.

– Pravilnikom je dopušteno da se na postojećoj zgradi dodaju novi vanjski i unutarnji prozori, vrata i drugi otvori u nosivim zidovima, pri čemu za te radove više ne treba izmjena i dopuna građevinske dozvole, dovoljno je naručiti glavni projekt – upozorava Toni Šoljan, dodajući:

– Nosivi i konstruktivni dijelovi zgrade zajedničko su suvlasništvo i po našem shvaćanju za takve je radove potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine, o čemu postoji i službeno očitovanje Ministarstva pravosuđa. Nekom je pojedincu očigledno važnije uređenje stana od toga hoće li se zgrada srušiti – upozorava Šoljan.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay