Kako bi se ublažio utjecaj klimatskih promjena, Europski parlament prihvatio je Europski propis o klimi da se smanjenje emisija ugljika podigne s 40 na najmanje 55 posto do 2030. godine. Tim je propisom klimatska neutralnost do 2050. postala pravno obvezujuća za države članice. Taj cilj si je zadao i SAD, ali i mnoge druge države, dok su zemlje poput Kine ili Indije, najavile taj isti cilj, ali desetljećima kasnije. No, čini se da su veća sad neke zemlje postigle taj sveti ‘net zero‘ gral.

Prva od njih je Butan, mala zemlja između Kine i Indije koja prema zadnjem popisu stanovništva iz 2015. broji 672 452 stanovnika.

Druga država na popisu WEF-a su Komori, maleni vulkanski arhipelag koji se nalazi u Indijskom oceanu uz istočnu obalu Afrike, sjeverno od Madagaskara.

Gabon se našao kao treći na ovoj listi u kojemu dominiraju prašume koje pokrivaju 88 posto kopnene mase zemlje.

Gvajana je još jedna zemlja bogata šumama, koja se nalazi na sjevernoj obali Južne Amerike okružena amazonskom prašumom.

Otok Madagaskar nalazi se uz istočnu obalu Afrike i oslanja se na poljoprivredu i ribarstvo kao svoju glavnu gospodarsku proizvodnju.

Niue je maleni koraljni otok za koji nitko nije čuo, koji se nalazi u južnom Tihom oceanu i dom je lokalnog stanovništva od oko 2000 ljudi. Ribarstvo, poljoprivreda i turizam su glavne gospodarske djelatnosti. Niue pridonosi globalnim emisijama stakleničkih plinova sa samo 0,0001 posto.

Panama se na klimatskom summitu COP26 u Glasgowu, pridružila Surinamu i Butanu kako bi formirala savez zemalja s negativnim ugljikom, pozivajući na potporu trgovini i cijenama ugljika te potičući veće napore da se postigne neto nulta razina.

Surinam je mala amazonska nacija i jedna je od šumom najbogatijih zemalja na svijetu, s pokrivenošću od 93 posto njezine kopnene mase. Surinamske šume apsorbiraju milijarde tona CO2 i podržavaju bogatu bioraznolikost.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr