Kako ljudski rod pomalo shvaća da kugla koja pluta svemirom ne raspolaže s beskonačno mnogo resursa, što čini kapitalističku težnju galopirajuće potrošnje savršenim receptom za smak svijeta, Bundestag je odobrio nacionalizaciju energetskog sektora, idu zapljene rafinerija, fiksiranje cijena i redukcije

Tako se Ministarstvo gospodarstva Njemačke, europske gospodarstvene alfe i omege te vječnog uzora svim svjetskim ekonomijama, u strahu od potpunog ruskog embarga, priprema na krizno preuzimanje kontrole nad ključnim poduzećima u energetskom sektoru, o kojima ovisi industrija čelika, plastike i automobila. Federalna vlada tako planira postati glavni financijer i jamac energetskim tvrtkama, a neke rafinerije mogla bi i samoinicijativno uzeti pod svoje okrilje.

Da je nacionalizacija njemačke energetike zaista pred vratima, potvrdio je Bundestag tako što je 12. svibnja odobrio opsežnu reformu njemačkog Zakona o energetskoj sigurnosti (EnSiG), koji datira iz vremena prve naftne krize 1970-ih. Već tada je ovaj akt podrazumijevao opsežne ovlasti izvršne vlasti za donošenje mjera u slučaju energetske krize, što će sada biti dopunjeno dodatnim mogućnostima utjecaja države. To znači da se od sada operateri tamošnje kritične infrastrukture mogu staviti pod nacionalno skrbništvo ili, u krajnjem slučaju, čak biti izvlašteni.

STAVLJANJE TRŽIŠTA PO STRANI

Na taj način njemačka vlada nastoji osigurati zadovoljenje vitalnih energetskih potreba, za razliku od tržišnih mehanizama koji reagiraju samo na podražaje maksimiziranja profita. To uključuje propise o proizvodnji, distribuciji te korištenju energije i njezinih izvora. Dodatno, opskrba i uporaba energije mogu biti ograničeni u smislu vremena, mjesta ili količine. To izričito uključuje fiksiranje maksimalnih cijena energenata ili njihovo snižavanje u skladu s tržišnim korekcijama, kao i, na primjer, ograničenje brzine ili zabrane vožnje za motorna vozila.

Kako ljudski rod pomalo shvaća da kugla koja pluta svemirom ne raspolaže s beskonačno mnogo resursa, što čini kapitalističku težnju galopirajuće potrošnje savršenim receptom za smak svijeta, dolazi mu do glave i da nije baš bilo mudro svoju budućnost predati orgijanju nevidljive ruke bez mozga. Stoga, oni najtrezveniji među njima, nazovimo ih Nijemcima, u 2022. godini gospodnjoj doživješe epifaniju da imati plan i program upravljanja dobrima ključnim za normalno funkcioniranje društva nije nužno, štono se kod nas kaže, totalitarizam. Iako je to, da budemo pošteni, jedan bradati Švabo zaključio još u 19. stoljeću.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr