Ivan Božić ima čudesnu životnu priču. Bio je uspješan menadžer u privatnom sektoru, a onda se prihvatio zadruge koja mijenja živote marginaliziranim ljudima.

Društveno poduzetništvo zadnjih je nekoliko godina u stalnom porastu u Hrvatskoj, a jedna od prvih socijalnih zadruga je Humana Nova u Čakovcu. Osnovana prije osam godina, na tržištu se pozicionirala kroz skupljanje i reciklažu tekstila, proizvodnju tekstilne robe i kroz zapošljavanje društveno isključenih osoba iz različitih, marginaliziranih skupina.

Prema radnicima imaju iznimno human pristup. Nemaju normu u proizvodnji, a među 40-ak djelatnika, imaju i zaposlenike s intelektualnim poteškoćama, osobu s multipla sklerozom, cerebralnom paralizom, tjelesnim oštećenjem, dvije gluhe i jednu slabovidnu osobu.

“Kod nas rade i osobe s tjelesnim oštećenjima, zatim osobe starije životne dobi koje su bile dugotrajno nezaposlene, a imamo i nekoliko ljudi s niskim stupnjem obrazovanja koji nisu nigdje mogli pronaći posao. No, imamo naravno i stručne ljude”, govori za Telegram Ivan Božić, upravitelj zadruge koji je prije nekoliko tjedana proglašen drugim najboljim menadžerom društvenih poduzeća za radnu integraciju u Europi.

Gospodin Božić uključen je u rad zadruge otpočetka kada je, kaže, bilo mnogo sumnjičavih pogleda, podrugljivih osmjeha, pa i prognoza da će nakon šest mjeseci staviti ključ u bravu. Ipak, to se nije dogodilo. Na tržištu su već osam godina, prepoznati su u Europi, a Deloitte ih je označio kao jednu od najutjecajnijih organizacija u regiji. Ove godine u proračun su uplatili više od milijun kuna poreza i doprinosa.

S menadžerskog ugovora završio na minimalcu

Većina zaposlenih prije nego što je došla u zadrugu radila je na minimalcu, pa im to, objašnjava Božić, i nije bio toliki šok. No, za njega koji je došao s menadžerskog ugovora i pritom mu se u tom razdoblju rodilo drugo dijete, bio je to ogroman udarac.

Božić odlazi s menadžerske pozicije u firmi u kojoj je radio i postaje rukovoditelj Humana Nove.

Problemi su, kaže, nedostatak educiranosti i neshvaćanje poslovanja, ali sustavno i dalje rade na edukaciji. Isto tako, u suradnji s Erste bankom omogućili su radnicima i tečaj upravljanja kućnim budžetom jer je za većinu to prvi posao ili dolaze iz različitih nesređenih obitelji i ne znaju kako s novcem.

Prije tri godine biznis im je procvjetao

Nakon nešto manje od dvije godine ukinuli su minimalce, uspjeli su pokriti sve troškove, pronaći klijente i nastaviti s poslovanjem. Prekretnica se dogodila 2017., kada su kroz javnu nabavu dobili posao šivanja zastava za grad Zagreb. U međuvremenu su počeli šivati zastave i za Pevec, a krenuo je i zakon da svaka firma koja ima dvadeset zaposlenih, mora imati i jednu osobu s invaliditetom.

“Umjesto zapošljavanja, firma može i na neki drugi način pomoći osobama s invaliditetom, primjerice kupovati proizvode i usluge od firmi u kojima više od pedeset posto zaposlenih čine osobe s invaliditetom. I tako smo došli do novih poslova s velikim firmama, pa danas radimo s Erste bankom, tvrtkama poput PwC-a, Decathlona, Ikee, Belupa, Carlsberga…”, objašnjava Božić

Najveći posao s Erste bankom

Za sve te tvrtke izrađuju personalizirane platnene vrećice, torbe za laptope, majice i paletu od još tridesetak proizvoda. Imaju i dizajnericu koja je jedina vanjski suradnik, a ove godine napravili su i najveći posao ikad, i to s Erste bankom.

“I prije smo s njima puno surađivali, ali ove godine odradili smo ozbiljan posao. Povodom izlaska aplikacije George, sašili smo majice s kapuljačom.

I to sada, kaže, super funkcionira. Kao asistenta, zaposlili su dečka s cerebralnom paralizom koji je četiri godine provodio sam kod kuće, kada su mu roditelji otišli na posao. 

Neka zaposlenja utjecala su na cijele obitelji. Daje primjer Paule Horvat, djevojke iz obližnjeg sela koja nikada nije radila i nikamo nije odlazila jer je zbog intelektualnih poteškoća bila odbačena od okoline. “Prije sedam godina, njezina mama dovela ju za ruku i molila nas da je zaposlimo. Uzeli smo je uz sve financijske poteškoće koje smo tada imali i nismo zažalili”, prisjeća se Božić.

Paulu su prvo zaposlili u sortirnici ali kako je bila povučena i nije komunicirala, prebacili su je u odjel šivaone za pomoćnog krojača. To joj je okruženje, objašnjava, puno više odgovaralo.

“Doslovno je procvjetala na tom poslu. Položila je vozački, kupila skuter, a danas vozi auto, planinari, druži se s ljudima i živi potpuno normalno.

Cijeli članak možete pročitati na: telegram.hr

Foto: VJEKOSLAV SKLEDAR