U jednoj od nedavnih vožnji taksijem zapričala sam se s vozačem koji je sa mnom podijelio razlog zašto radi baš taj posao. Naime, ispričao je kako je po struci medicinski tehničar, no prije dvije godine bolničke hodnike zamijenio je gradskim prometnicama. I kaže – ovako mu je puno draže! Budući da medicinskih tehničara, posebno od ​pandemijskog razdoblja, nedostaje na tržištu rada (što potvrđuju i iz Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje), bilo mi je to zanimljivo čuti pa sam se osjetila pozvanom pitati ga zašto je tako odlučio kad bi posao u struci gotovo sigurno mogao pronaći bez previše problema. Jer mu je lakše biti sâm svoj gazda, upravljati svojim vremenom, a i s taksijem u gradu uvijek ima posla – ovako se otprilike može sumirati njegov odgovor.

Relativno slično, jedna je znanica nedavno iz svoje pravne struke pobjegla u tete čuvalice. Otvorila je svoj obrt, a s obzirom na to da u vrtićima nedostaje neopisivo mnogo mjesta, doslovno može birati za koga će i pod kojim uvjetima raditi. I naravno, o tome koliko bolje može zaraditi na taj način u odnosu na svoju struku, kaže, ‘bolje da i ne govori‘.

Sve to kao da potpuno opovrgava onu poznatu roditeljsku: ‘Puno uči, upiši fakultet i nećeš imati brige s pronalaskom posla.‘ Jer mnogo toga što se trenutačno događa pokazuje upravo suprotno.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr