U Italiji živi oko 300 000 Kineza, stoga je sumnja da je jedan od njih mogao donijeti virus u Italiju zvučala sasvim uvjerljivo. Ipak, do sada, uključujući i toskanski grad Prato, gdje živi oko 45 000 Kineza nema zaraženih koronavirusom, a čak ni na rimskom brdu Esquilin, koji je tijekom godina postao pravi kineski grad sa stotinama kineskih trgovina, još nije zabilježen slučaj zaraze.

Talijanski luksuzni brandovi izravno podržavaju borbu protiv virusa, pa je tako slavni talijanski modni kreator, Giorgio Armani, donirao čak 1,25 milijuna eura bolnicama u Milanu i Rimu, kao i Institutu za civilnu zaštitu, dok je Bulgari osigurao mikroskope nove generacije za bolnicu Lazzaro Spallanzani u Rimu.

Zaista etično i plemenito. Ipak, već godinama svjetske modne korporacije, brendirane s „made in Italy“, posluju na rubu zakona, osobito etičnosti. Njihovi glavni kooperanti su kineske „tvornice znoja“ u kojima u užasnim, nehigijenskim uvjetima ilegalno rade rade kineski migranti, ali i oni pristigli s područja Azije i sjeverne Afrike. Procvat industrije luksuznih brendova i njihov nezapamćeno visoki profit temelje se na robovskom radu ilegalaca koji nigdje nisu službeno registrirani.

U 2004. godini direktni trošak obrade u kineskim radionicama ili sklepanim „tvornicama znoja“ bio je mizernih 5% konačne tržišne cijene luksuznih odjevnih predmeta, odnosno tek polovica prosječnog troška obrade koji su naplaćivali Talijani. Pored toga, kineske su radionice uglednim modnim brendovima jamčile „organizacijsku fleksibilnost“ – bržu obradu i kraće vrijeme isporuke (pristigli su radnici, uz bijednu nadnicu, često i neisplatu, radili i po petnaest sati dnevno).

U kineskim tvrtkama u Pratu, u užasnim uvjetima i uz kršenje svih mogućih ljudskih i radnih prava, rade većinom migranti koji potječu iz Albanije, Maroka i Pakistana.

Prato je danas grad s najvećom koncentracijom Kineza u Europi (nakon Pariza). Zračna linija između Wenzhoua i Rima bila je svakodnevna, sve do odluke talijanske vlade da blokira zračne veze s Kinom

Iako se može tvrditi da su Kinezi oživjeli Pratovu proizvodnu industriju, posljednjih godina Talijani sve češće optužuju kineske imigrante da su u grad donijeli organizirani kriminal, ustoličili utaju poreza, te da koriste taljanske škole i bolnice izbjegavajući pri tom platiti bilo kakav doprinos. Kineske su tvrtke postupno proširile svoju nišu, u proteklom desetljeću postali glavni proizvođači Guccija, Prade i drugih luksuznih modnih kuća, koje često koriste jeftinu ili robovsku radnu snagu za izradu odjeće, obuće, te preskuph modnih dodataka koji nose željenu oznaku “Made in Italy”.

Kineski imigranti često rade po 18 sati na dan, bez slobodnog dana tijekom tjedna, u stvarno ropskim uvjetima.

Novčana ekonomija koja se odvija ispod stola kineskih tvornica Prato (crno tržište) olakšala je utaju poreza. Prošle je godine, talijansko ministarstvo financija provelo istragu te utvrdilo da su upitni transferi veći od pet milijardi dolara.

Cijeli članak možete pročitati na: geopolitika.news

Foto: Pixabay