Komisija citira studiju koja pokazuje da tri četvrtine ekonomskog troška većih minimalaca ‘iznesu‘ potrošači, a samo četvrtinu tvrtke

Prošlotjedni prijedlog direktive EU o primjerenim minimalnim plaćama izazvao je zgražanje krovne poslodavačke organizacije Business Europe, a odluka hrvatske Vlade o povećanju minimalne bruto plaće u idućoj godini (s 4062 kune na 4250 kuna) dočekana je s kritikama u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Dio primjedbi može se svesti na poruku “ne sada, ne u vrijeme pandemije”.

Udar na sektore

Iz Komisije odgovaraju da se “dostojanstvo rada ne može dovoditi u pitanje ni u kriznim vremenima” (Ursula von der Leyen), a upozorava se kako je koronakriza posebno udarila sektore s većim udjelom radnika s niskim plaćama, kao što su trgovina i turizam, te će kriza vjerojatno imati i jači utjecaj na ionako ranjive radnike.

Prateći dokumenti Komisije daju pregršt informacija, polazeći od one osnovne: u većini članica minimalne su plaće nedovoljne za pristojan život i/ili na njih pravo ne ostvaruju svi radnici. Od 21 zemlje koja zakonski određuje minimalac, lani je samo Portugal osigurao da taj iznos ne bude ni ispod 60 posto medijalne plaće ni ispod 50 posto prosječne plaće. Što se Hrvatske tiče, minimalna plaća je kontinuirano rasla posljednjih godina, ali je i dalje ispod 50 posto medijalne plaće, kao što je i u Estoniji, Malti, Irskoj, Češkoj, Latviji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Grčkoj.

U sedam zemalja je minimalac čak ispod 40 posto prosječne plaće (u Hrvatskoj je na oko 46 posto). Generalni pokazatelji pak govore da radnici u nisko plaćenim sektorima bolje prolaze u državama gdje se nadnice određuju kolektivnim ugovorima (s iznimkom Italije). Udjel radnika koji primaju minimalnu plaću u EU jako varira – manje od pet posto je to, primjerice, u Belgiji i Malti, a oko 20 posto u Portugalu i Rumunjskoj. U Hrvatskoj je taj udjel gotovo 15 posto.

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay