Izostankom oporezivanja privatnog smještaja, Vlada Republike Hrvatske je sama privatni smještaj učinila nelojalnom konkurencijom hotelima i drugim oblicima kolektivnog smještaja. Ako stoga stvarno želimo održivi turizam u kojem turistički minusi neće biti u apsolutnom iznosu veći od plusova, potrebno je pod hitno krenuti s primjenom politika koje će obuzdati daljnji rast privatnog turističkog smještaja. Najučinkovitiji način na koji je to moguće napraviti jest uvođenje prikladne visine poreza na prihod od kratkotrajnog turističkog najma jer je baš izostanak značajnijeg poreznog opterećenja privatnog smještaja razlog za njegovu eksploziju. Vlada stoga nema potrebe za uvođenjem krajnje problematičnog novonajavljenog poreza na ‘ekstraprofit’ te iznalaziti kreativne načine da utvrdi što je to točno ‘ekstraprofit’, a što ne.

I tako, dok se javnost i oni koji se bave turizmom dug niz godina bave i zbrajanjem plusova ostvarenih u ovogodišnjoj turističkoj sezoni, znanstvena zajednica se u posljednjem desetljeću sve intenzivnije bavi proučavanjem turističkih minusa. Današnji dan stoga je prava prilika da se pažnju skrene i na te minuse. Naime u fokusu znanstvenih istraživanja u posljednje vrijeme našli su se negativni učinci sve veće ponude privatnog smještaja preko digitalnih platformi kao što su AirBnb, Booking.com i HomeAway na cijene i visinu najma stambenih nekretnina.

Svoj doprinos istraživanju ove goruće teme dao je i Ekonomski institut, Zagreb, a koji u suradnji s kolegama sa Sveučilišta u Dubrovniku, Ekonomskog fakulteta Zagreb te Instituta za turizam provodi projekt TOURCRO, koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a čiji je cilj istražiti kako turistička aktivnost utječe na tržište nekretnina u Hrvatskoj. Na tom tržištu se naime, na prvi pogled, događaju neke vrlo nelogične pojave.

Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva iz 2021., u Hrvatskoj se broj stanovnika u deset godina smanjio za 9,3 posto dok je broj kućanstava smanjen za 5,3 posto. Istovremeno je broj stambenih jedinica povećan za 103.534, odnosno za 4,6 posto. Zdrava ekonomska logika nalagala bi da bi smanjenje broja kućanstava i stanovništva trebalo dovesti do smanjenja potražnje za stambenim prostorom i padom cijena nekretnina. Istovremeno, povećana ponuda stambenog prostora također bi trebala dovesti do smanjenja cijena stambenih nekretnina. No u stvarnosti se u Hrvatskoj događa upravo suprotno. Samo od 2015. do 2021. cijene stambenog prostora povećane su za gotovo 40 posto, a prema trenutno dostupnim podacima, može se očekivati daljnji snažan rast cijena u 2022.

Bilo koja turistička aktivnost povećava cijene nekretnina…

Rezultati analize objavljeni su u Tourism Economicsu, uglednom znanstvenom časopisu iz područja ekonomike turizma. Oni pokazuju da iako povećanje vrijednosti tipičnih pokazatelja intenziteta turističke aktivnosti, poput broja turističkih dolazaka i noćenja po stanovniku, također ima pozitivan utjecaj na cijene stanova, uvjerljivo najznačajniji i višestruko veći utjecaj na cijene stambenih nekretnina ima povećanje njihova broja u turističkom najmu.

…no povećanje privatnog smještaja najviše ih povećava

Naime, što je veći udio stambenih jedinica koje su u turističkom najmu u ukupnom broju stambenih jedinica u prosječnoj jedinici lokalne samouprave, veće su i cijene stambenog prostora. I ono što je još važnije, rezultati analize pokazuju da povećanje broja nekretnina u turističkom najmu ne podiže samo cijene stambenih prostora u jedinici lokalne samouprave u kojoj se događa turistički najam, već se utjecaj ovog povećanog broja stambenih jedinica u turističkom najmu prelijeva prvo na susjedne lokalne jedinice, a onda i na čitavu zemlju.

Upitan ‘nekomercijalni’ smještaj

Valja napomenuti da naša analiza nije u obzir uzela takozvani nekomercijalni turistički smještaj, a on predstavlja svojevrsnu sivu zonu u turističkim smještajnim kapacitetima. Naime takav oblik turističkog privatnog smještaja ne bi se smio iznajmljivati, no izvjesno je da se barem dio takvog smještaja namjerno kategorizira kao nekomercijalni kako bi se izbjeglo plaćanje bilo kakvih poreznih i drugih davanja, bez obzira na to koliko zanemarivi oni trenutno jesu. ‘Nekomercijalni’ turistički smještajni kapaciteti su u prethodnih deset godina zabilježili rast koji nadilazi rast hotelskih kapaciteta, pa je sasvim moguće da bi ukupni učinci prenamjene stambenih jedinica u turističke smještajne kapacitete na povećanje cijena nekretnina u čitavoj zemlji bili još veći da smo u našu analizu mogli uključiti i dio ‘nekomercijalnog’ turističkog smještaja koji se u stvarnosti iznajmljuje i zapravo je vrlo komercijalan.

Neoporezivanje glavni razlog za eksploziju privatnog smještaja

Zanimljivo je i napomenuti da je Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020., donesena 2013. godine, kao prvi strateški cilj predvidjela smanjenje udjela privatnog smještaja u ukupnom turističkom smještaju s 47 na 43 posto. No u stvarnosti se dogodilo posve suprotno – 2021. godine udio privatnog smještaja u Hrvatskoj se povećao na 57 posto i dvostruko je veći od udjela privatnog smještaja u ukupnom turističkom smještaju hrvatske konkurencije na Mediteranu. 

Izostankom oporezivanja privatnog smještaja, Vlada Republike Hrvatske je sama privatni smještaj učinila nelojalnom konkurencijom hotelima i drugim oblicima kolektivnog smještaja.

Ako stoga stvarno želimo održivi turizam u kojem turistički minusi neće biti u apsolutnom iznosu veći od plusova, potrebno je pod hitno krenuti s primjenom politika koje će obuzdati daljnji rast privatnog turističkog smještaja. Najučinkovitiji način na koji je to moguće napraviti jest uvođenje prikladne visine poreza na prihod od kratkotrajnog turističkog najma jer je baš izostanak značajnijeg poreznog opterećenja privatnog smještaja razlog za njegovu eksploziju. Vlada stoga nema potrebe za uvođenjem krajnje problematičnog novonajavljenog poreza na ‘ekstraprofit’ te iznalaziti kreativne načine da utvrdi što je to točno ‘ekstraprofit’, a što ne.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay