Split se ovih dana i službeno pridružio ekskulzivnom popisu gradova kao što su Barcelona, Rim, Lisabon ili Atena u kojima mnogobrojni zidovi već odavno poručuju ono što su, izgleda, nedavno imali potrebu izraziti i oni splitski: ‘Je*** turizam’.

Hrvatska je zemlja u kojoj četvrtina stanovništva radi u turizmu i spada među njih 26 u kojima je taj omjer jednak ili veći. Iznad nje su sve zemlje s manje od milijuna stanovnika, osim Kambodže, Gruzije i Jamajke. 

Što se tiče postotka u kojem ova grana doprinosi BDP-u, on je u 2019. bio 19,24 posto, po čemu smo 15. na globalnoj ljestvici. Da bismo dobili dojam o tome kakve državice su pritom ‘bolje’ od nas – uglavnom one sitne otočke – nabrojati ćemo prvih deset: 

1. Makao

2. Andora

3. Antigva i Barbuda

4. Maldivi

5. Sejšeli

6. Vanuatu

7. Bahami

8. Sveti Vincent i Grenadini

9. Zelenortski otoci

10. Fidži

Sve manje i manje ljudi želi raditi u turizmu, štufi od toga da bivaju posluga višoj klasi Europljana, a država i dalje ustraje da je bubrenje turizma dobitna formula za sveopći prosperitet građanstva. 

Pritom, realne plaće u zemlji padaju, troškovi života rastu, a pandemije i ratovi prijete reaktivacijom klime neizvjesnosti, pri čemu je turizam najkrhkija gospodarska branša. Osim toga, poslovi vezani uz turizam su oni nisko kvalificirane i slabo plaćene radne snage koja izdržava oseku salda na računu od sezone do sezone, dok ugledni poduzetnici obnavljaju vozni park i šire ponudu svojih apartmana.

Konačno, nije turizam kao takav problem – problem je turizam kakvog provodimo na teritoriju naše države. Ovo što se događa u Hrvatskoj je viđeno mnogo puta. Ljudi dolaze na lokaciju koja je lijepa, čista i puna života, a onda na nju gdje god stignete nalijete tone betona, tako da počne izgledati jednako kao grozomorni gradovi iz kojih ljudi bježe na taj odmor.

Ono što trebamo je turistička infrastruktura koja poštuje prirodne kapacitete, ima mjeru i oživljava lokalnu kulturu. Nikoga ne zanimaju bezlični sluge turizma koji su jednaki na Karibima i u Dalmaciji, nego stvarni ljudi iz mjesta koje živi i kojim se imaju zašto ponositi. A mjesto u kojem na zidu piše “Fuck tourism” je još uvijek živo i ponosno – sve dok ga turizam totalno ne sj***.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr