tužan i ružan tjedan iza nas trebao je ostaviti dubokog traga i na financijskim tržištima.

Ali ipak nije. Zvuči nevjerojatno ili čak apsurdno, ali usprkos izbijanju nove (geo)političke krize, S&P 500 indeks, najvažniji globalni indikator raspoloženja ulagača, protekli je tjedan zaključio s rastom vrijednosti. Pomak je uistinu minoran (0.8%), no kako uopće pomiriti pozitivan predznak s ratnim razaranjima i, da u priču (pored emocija) uvedemo dozu realnosti, nizom zastrašujućih scenarija koje je Putin naprasno gurnuo u sferu mogućeg?

Tjeskobu iz uvoda lako je iščitati u podacima o kretanju burzovnih indeksa od početka godine – kamo god da pogledate, brojke su mahom negativne (a minusi nerijetko dvoznamenkasti). Tek rijetki džepovi optimizma u pravilu su plod specifičnih lokalnih okolnosti (Argentina, Kolumbija …) ili obilnog karbonskog otiska (Kuvajt, Katar …) koji već neko vrijeme uživa povlašteni tretman među investitorima. Svi ostali tavore na negativnom teritoriju.

Uvažavajući nezavidnu makropozadinu i FED koji drži prst na obaraču, spremajući se aktivnije suprotstaviti rastućoj inflaciji, ne čudi da je i one malobrojne optimiste iznenadna ruska invazija u trenu – utišala. Šok koji je izazvala kiša raketa po ukrajinskim gradovima najbolje ilustrira trgovina u Frankfurtu (DAX 30), rezultat je instinktivne prilagodbe njemačkih ulagača na nove okolnosti u susjedstvu.

Nekoliko sati kasnije negativna reakcija, makar bitno slabijeg intenziteta, nije izostala niti na Wall Streetu. Razlika je, naravno, u geografskoj udaljenosti (i još ponekom detalju).

Kako su tržišta doživjela drugi dan invazije: čak je i Frankfurt u najvećoj mjeri uspio izbrisati posljedice inicijalne panike, dok je New York otišao puno dalje i, kako je ranije istaknuto, kraj tjedna dočekao na pozitivnom teritoriju. Dok se ostatak svijeta snebivao nad potezima ruskog predsjednika i, što je još važnije, pokušavao odgonetnuti krupniju sliku, dionice su najednom postale vrlo tražena roba. Kako?

Oporavak pogonjen razumom

Tražite li objašnjenje preokreta koji je naizgled nemoguće spojiti sa zbivanjima na terenu, budite spremni progutati ogromne doze cinizma. Ako ništa drugo, lako bi vam se moglo učiniti da tržišta navijaju za – Rusiju. Točnije, (navijaju) za politiku kontinuiteta i status quo koji ne remeti postojeći odnos snaga na tržištu.

A onda se valja suočiti sa surovom realnošću: ako Europska unija (i njeni sateliti) padnu u nemilost Vladimira Putina, ne postoji alternativa koja može nadomjestiti krupan gubitak sirovina. Za razliku od Venezuele ili Irana, tolike količine sirovina iz Rusije nemoguće je nadoknaditi interventnim uvozom iz ostalih dijelova svijeta (SAD, Katar …) jer naprosto nema tolikih kapaciteta ili se, u neznatno boljoj varijanti, ne mogu pustiti u pogon u tako kratkom roku. Koliko god se Europa gnušala Putina, u ovome trenutku druge opcije – nema. Ni zelena energija i uvoz ukapljenog naftnog plina (LNG) ne mogu u kratkom roku premostiti jaz.

Zvuči cinično, ali ruku na srce, i prilično realno – nema političara koji je spreman žrtvovati svoje birače (i vlastitu karijeru) kako bi pokušao zaustaviti Putinovu ratnu avanturu u Ukrajini (k tome s upitnim ishodom!), po cijenu dramatičnog rasta inflacije i pada životnog standarda.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay