Sve to treba imati na umu kad se čita što donosi hrvatski državni proračun za iduću godinu, odnosno što sve Vlada čini dok premijer poručuje da mu je važno “osigurati koheziju” u društvu i izbjeći “socijalnu frakturu”, što bi, doista, trebalo biti važno svima – bilo iz ekonomskih, bilo iz humanih pobuda.

U protivnom će slabo plaćeni (radnici, službenici) manje kupovati (kad ih promatramo kao potrošače), prosvjedovati (građani), ako se ne odluče na glasanje nogama (iseljavanje).

U pozadini je na neki način i pitanje dokle će ići erozija Hrvatske kao društva, odnosno njeno pretvaranje u puki ekonomski prostor održavan vanjskim izvorima novca i radnika, kako to kaže ekonomist Željko Lovrinčević.

Očito je stoga da će Vlada nastaviti s paketima pomoći kućanstvima, pa vjerojatno i poduzetnicima jer se cijene energenata i inflacija neće brzo normalizirati, što je politika i ostalih vlada u EU, gdje energetska kriza narušava kupovnu moć i opterećuje proizvodnju, kako se konstatira u najnovijim prognozama Europske komisije. U idućoj se godini očekuje rast europskog BDP-a od svega 0,3 posto, što zvuči kao statistička greška, a njemački će pasti 0,6 posto. Kad pak Komisijini analitičari opisuju 2023., spominju “iznimnu razinu nesigurnosti” (zbog agresije na Ukrajinu) te konstatiraju da “potencijal za daljnje gospodarske poremećaje ni približno nije iscrpljen”.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay