Prije sedam godina Thomas Piketty napisao je knjigu “Kapital u 21. stoljeću”, u kojoj je načinio empirijsku analizu različitih poreznih sustava kroz povijest u svrhu argumentacije protiv rastuće nejednakosti. Knjiga je postala svjetski bestseler, a Piketty najveća zvijezda ekonomije i jedan od najcitiranijih publicista našeg vremena. Nova knjiga “Kapital i ideologija”, koja je upravo izišla u hrvatskom prijevodu, tematski se nadovezuje na prošlu, a u njoj se autor koristi istom metodom historijskog istraživanja, ovaj put povijesti neegalitarnih režima uz doprinos u promišljanjima o uspostavi novog ekonomskog modela koji bi bio pošteniji i održiviji.

Često se u politici govori o ideološkim i ekonomskim pitanjima kao o posve odvojenim entitetima. Piketty, kao što i sam naslov knjige sugerira, prvenstveno objašnjava da nejednakost nije isključivo ekonomska i tehnološka, nego ideološka i politička.

Neegalitarna društva oduvijek su težila stvaranju diskursa i institucionalnih okvira koji bi opravdali postojeće stanje i njihovim se proučavanjem, smatra, najlakše može parirati konzervativnim pokušajima održavanja statusa quo, isto kao i pasivnosti revolucionarne ideologije koja čeka veliki događaj koji bi doveo do radikalnih promjena u društvenom uređenju.

Specifičnost je sadašnjeg ekonomskog sustava, koji postaje sve neizdrživiji za najveći dio svjetske populacije, postojanje ogromnog jaza između proklamiranja jednakih šansi za sve i ograničenja u pristupu bogatstvu najsiromašnijih slojeva društva.

ŠTO JE PARTICIPATIVNI SOCIJALIZAM

Zato se postavlja pitanje tko bi bili nositelji promjena za koje Piketty vjeruje da bi se trebale događati nenasilno.

U intervjuu u povodu izlaska knjige rekao je da se bogati neće složiti s promjenom, ali mi ih ne moramo ni pitati. Međutim, bogatstvo ne postoji kao individualna kategorija, nego za sobom donosi snažan politički i medijski utjecaj. Uostalom, tko smo to mi, intelektualna elita koja piše knjige od 1200 stranica, studentski radnici u call centru ili zaposlenici tvornice u Indiji?

Njegovi odgovori na te probleme, premda ne do kraja konkretizirani, postaju dio šireg prijedloga za temeljite promjene društvenog uređenja koje naziva participativni socijalizam.

Riječ je o rješenju u kojem se kapitalizam postupno ukida progresivnim porezima i porezima na imovinu, koje smatra prikladnijima od poreza na nasljeđivanje, čime bi se financirali osnovni dohodci i početni kapital za sve građane, što bi značajno pomladilo imovinu. Autor pokazuje kako bi uz stope poreza na dohodak i imovinu najbogatijih od oko 60 do 70 posto bilo moguće ostvariti egalitarnu ekonomiju i vlasništvo nad kapitalom učiniti privremenim.

Kako bi se to postiglo, trebalo bi razmišljati u smjeru globalnog socijalfederalizma i uvođenja istih poreza svugdje u svijetu. Jednakost između država s različitim razvojnim putevima mogla bi se uvesti i uvođenjem poreza na CO2, kojim bi profitirale siromašnije zemlje, a i potencijalno bi se rješavao problem klimatskih promjena kao najveći svjetski izazov današnjice.

Participativni socijalizam trebao bi biti cirkulatorna ekonomija miješanog vlasništva, društvenog i privatnog, unutar kojeg bi se trebala podijeliti moć upravljanja s radnicima kompanija.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay