U razdoblju od kraja četrdesetih do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća ukupne plaće američkih radnika rasle su proporcionalno produktivnosti. No, krajem sedamdesetih to se promijenilo,, upozorava Economic Policy Institute

Većina ljudi vjeruje kako gospodarski rast donosi dobrobit svima. No, američki neovisni i neprofitni Institut za političku ekonomiju (Economic Policy Institute) iz Washingtona objavio je podatke koji pokazuju da to baš i nije uvijek tako.

U razdoblju od kraja četrdesetih do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća američko gospodarstvo funkcioniralo je po navedenom principu. Ukupne plaće prosječnih radnika, koje obuhvaćaju osnovnu plaću i dodatke, rasle su proporcionalno s produktivnošću (proizvodnjom na sat). Drugim riječima, učinkovitije gospodarstvo prosječnom Amerikancu donosilo je odgovarajuću veću plaću. No, krajem sedamdesetih to se počelo mijenjati.

Od 1979. do 2018. neto produktivnost porasla je 69,6 posto, dok je satnica rada prosječnog radnika praktično stagnirala: tijekom 39 godina porasla je samo 11,6 posto (nakon prilagodbe na inflaciju). Iako su Amerikanci produktivniji nego ikad, plodovi njihova rada prvenstveno pripadaju onima na vrhu i korporacijama, posebno posljednjih godina.

Rast produktivnosti pruža potencijal za rast plaća većine zaposlenih. Međutim, taj se potencijal rasipa posljednjih desetljeća. Prihodi, plaće i bogatstvo stvoreni u posljednja četiri desetljeća nisu utjecali na većinu Amerikanaca, uglavnom zato što su političke odluke onih najbogatijih i najmoćnijih, onih s najvišim prihodima, pogoršavale nejednakost. Time je spriječeno da se potencijalni rast plaća pretvori u stvarni rast za većinu radnika. Rezultat je stagnacija radničkih plaća.

Cijeli članak možete pročitati na: tockanai.hr

Foto: Pixabay