Hrvatska je ušla u europski tečajni mehanizam (ERM II), pri čemu je središnji paritet hrvatske kune utvrđen na 7,53450 kuna za jedan euro, u standardnom rasponu fluktuacije plus/minus 15 posto oko središnjeg pariteta. U tom mehanizmu trebamo provesti najmanje dvije godine, a tada se otvara mogućnost uvođenja eura.

Nitko nije zaista vjerovao u kunu

Kao valuta kuna se pokazala među stabilnijima u svijetu. Uvedena je na Dan državnosti 30. lipnja 1994. i zamijenila je privremeni hrvatski dinar. No unatoč stabilnosti, nitko joj nije uistinu vjerovao. Za sve izračune trajnijih dobara, poput automobila, stanova, kuća, Hrvati su koristili legendarnu DEM, a potom euro. Ako nekome kažete cijenu kvadrata stana u kunama – samo ćete ga zbuniti. Kuna je za svakodnevnu kupovinu, ali kada se priča o novom autu, kada se priča o renoviranju ili kupnji stana ili kada se ušteđevina stavlja na banku – tu je euro. Stoga za kunom ne treba puno plakati, jer je uistinu nismo ni prihvatili.

Napokon ćemo moći izravno usporediti plaće i cijene

Napokon ćemo moći izravno usporediti i plaće i cijene. Napokon ćemo za bilo koji proizvod u Italiji, Sloveniji ili Austriji izravno znati koliko košta u odnosu na proizvod u Hrvatskoj. Ali, moći ćemo usporediti i plaće.

Napokon ćemo shvatiti kako smo doslovno izdresirani za niske plaće. Kada netko u nas spomene plaću od 7000 kn u članku ili tekstu na Fejsu, onda vidite dolje komentare kako je to neka super plaća, a u biti je to iznos nešto preko 900 eura. Ljudi ovdje zavidno gledaju za saborske plaće koje su za običnog zastupnika malo iznad 2000 eura, dakle manje nego što po zadnjim informacijama dobiva iskusniji vozač kamiona u Njemačkoj. Plaća tvorničkog radnika na traci u Austriji (istina u smjenskom radu) za koju znam iz prve ruke je 2400 eura, dakle ekvivalent hrvatskom ministru, nešto što se ovdje smatra nečim ogromnim.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay