Vodeća znanstvena literatura ničim ne potkrepljuje domaće tvrdnje i strahove da će uvoz radne snage sigurno srušiti cijenu rada i zaposlenost domaće radne snage te samim time potaknuti iseljavanje

Novi Zakon o strancima potaknuo je brojne rasprave u medijima, ali i društvu općenito. Ponajviše se raspravljalo o utjecaju uvezenih radnika na visinu plaće i zaposlenost domaćih radnika. Javio se strah da će uvezeni radnici srušiti cijenu rada domaćih radnika, uzeti im radna mjesta, a spominjalo se i kako bi to mogao biti dodatni poticaj iseljavanju iz Hrvatske. Slične polemike javljale su se i u drugim državama koje su se susrele s potrebom uvoza radne snage.

Shodno tomu, ta tema bila je predmet brojnih znanstvenih istraživanja, a u ovome tekstu Centra za longitudinalne studije prikazat će se najrelevantnija koja se prvenstveno odnose na neke zemlje Europske unije.

To nas dovodi do pitanja statusa uvezenih radnika na domicilnom tržištu rada. Istraživanje Andersona i Huanga (2019) pokazuje da uvezeni radnici u startu imaju manje plaće nego domaći radnici i trebaju im godine da dostignu istu razinu, dok je neki nikada ne dostignu. Taj jaz u plaćama brže se smanjuje kod visokokvalificiranih uvezenih radnika nego kod niskokvalificiranih. Također, ako niskokvalificirani uvezeni radnici služe samo kao pomoć visokokvalificiranim domaćim radnicima, mogu se naći zarobljeni na loše plaćenom radnom mjestu koje zahtijeva malo znanja. Nadalje, vještine domaćih radnika više se cijene nego vještine uvezenih radnika. Ono što domicilna država može napraviti da smanji tu nejednakost jest, služeći se socijalnim politikama, potaknuti asimilaciju uvezenih radnika (putem tečaja domaćeg jezika, lokalnih treninga i sl.).

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay