Ocean pati od sve većih posljedica – to ne uključuje samo dobro poznato izbjeljivanje tropskih koralja velikih razmjera uzrokovano visokim temperaturama, već i manje vidljive rizike zakiseljavanja oceanske vode te vremenska i prostorna odstupanja u obrascima proizvodnje uslijed prilagodljivosti specifične za pojedine vrste.

Zemlja, a osobito ocean, stoga se približava prekretnici nepovratnog propadanja. Prema najnovijim studijama i procjenama, svijet suočen s ovom prijetnjom još uvijek može promijeniti smjer, ako se ublaže veliki pritisci, uključujući klimatske promjene i obnove morski ekosustavi. Ali na pomolu je novi rizik: komercijalno vađenje traženih minerala iz dubokog podmorja.

Današnji prevladavajući narativ u toj industriji glasi da su svijetu potrebni minerali iz dubokog podmorja – uključujući rijetke elemente kobalt, mangan i telur – kako bi se omogućio prelazak na obnovljive izvore energije i dekarboniziralo globalno gospodarstvo.

No najnovije ekonomske analize nagoviještaju da postojeće rudarenje na kopnu i prelazak na kružno gospodarstvo mogu popuniti moguće praznine u opskrbi mineralima pa čak i ukazati na to da višak proizvodnje minerala, poput one iz dubokog podmorja, može uzrokovati kolaps cijena. Tko će imati koristi od rudarenja morskog dna?

Od svog nastanka 1994., Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) potpisalo je 30 ugovora o istraživanju minerala sa 21 entitetom – što je sponzoriralo 16 država i jedan konzorcij. Posljednjih godina povećao se pritisak te industrije po pitanju početka komercijalnog iskorištavanja.

Iako je ta nestrpljivost možda razumljiva, nalazišta minerala na morskom dnu obično se nalaze u izuzetno specifičnim i osjetljivim ekosustavima. Starije i ekološki stabilnije lokacije imaju koncentriranije nakupine te stoga privlače veći rudarski interes, ali s tim povezani ekosustavi specijaliziraniji su i raznoliki.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay