ZAGREB, 13. srpnja 2017. (Hina) – Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem strogo će i striktno definirati tko treba donositi dokumente, kakvi se strateški dokumenti trebaju donositi, na kojoj razini i kako će oni biti povezani s proračunom, istaknuto je u četvrtak na predstavljanju nacrta prijedloga tog zakona. 

“Želimo li napredak te učinkovitu i djelotvornu državnu i javnu upravu, za to su nam potrebni dobri alati za cjelovito i koordinirano donošenje i provedbu javnih politika”, kazala je ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, koja zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem vidi kao krovni zakon pomoću kojeg će se napokon upravljati razvojem.

“Pomoću njega ćemo u svakom trenutku znati koji se projekti i na kojoj razini pripremaju te u kojoj su fazi izrade. Osim toga, znat ćemo u kojoj mjeri strateški dokumenti odgovaraju hrvatskom proračunu, a definirat ćemo i ono što želimo napraviti u državi u svakom sektoru u narednom razdoblju. Isto tako, pomoću njega bit ćemo učinkovitiji u korištenju EU fondova”, rekla je Žalac predstavljajući zakonski prijedlog o kojemu javno savjetovanje traje do 4. kolovoza.

Zakon će, istaknula je, dati drugu dimenziju donošenja strateških dokumenata, jer će postojat samo jedan nacionalna razvojna strategija i 10-ak sektorskih, za razliku od aktualnog stanja kada imamo više od 140 strateških dokumenata na nacionalnoj i više od tisuću na lokalnim i regionalnim razinama. Svi su strateški dokumenti sada međusobno nepovezani. Strategije se doduše ne mogu mijenjati do kraja 2020. godine, odnosno do kraja aktualne financijske perspektive fondova EU, kaže Žalac.

Najavila je i početak izrade “Nacionalne razvoje strategije Hrvatske za razdoblje 2020. – 2030.”, krovnog strateškog dokumenta iz kojeg će se moći prepoznati ključni razvojni potencijali, odabir smjera i puta prema ostvarenju dugoročne razvojne vizije.

Predloženi zakon sadrži i odredbe o informacijskom sustavu za strateško planiranje i upravljanje razvojem, koji će olakšati administriranje i omogućiti cjelovito praćenje i vrednovanje učinaka u provedbi mjera strateških dokumenata, a služit će i kao baza podataka.

Nakon javnog izlaganja predloženog zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem održan je i okrugli stol “Strateško planiranje kao ključna poluga gospodarskog razvoja”, a predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost Ivica Mudrinić istaknuo je kako se od državnog osamostaljenja nitko u Hrvatskoj nije ozbiljno bavio nacionalnim razvojem.

“Nemamo viziju države kakvu bismo htjeli ostvariti na horizontu od sljedećih 15 ili 20 godina. Strategija i strateško planiranje omogućava upravo realizaciju takve vizije”, rekao je Mudrinić, koji sanja državu u kojoj će njezini građani dobro živjeti i neće odlaziti iz zemlje, dok će ključni nacionalni resursi, poput poljoprivrede i turizma, biti stavljeni u funkciju nacionalnog razvoja.

Komentirajući predloženi zakon, Stjepan Ribić iz Regionalne razvoje agencije Slavonije i Baranje istaknuo je da je zadovoljan što je država prepoznala kaos koji vlada među strateškim dokumentima, a i Anto Bajo iz Instituta za javne financije zakon vidi kao dobar korak ka uvođenju reda u spomenutu problematiku.

Inače, predloženim su zakonom kao dokumenti strateškog planiranja prema roku predviđeni dugoročni dokumenti, za razdoblje od najmanje deset godina, kao što su nacionalna razvojna strategija, multi-sektorska i sektorska strategija. Te strateške dokumente donosi Sabor.

Srednjoročni dokumenti strateškog planiranja su nacionalni plan, kojeg donosi Vlada, i planovi razvoja jedinice područje (regionalne) samouprave, kojeg donose županijske skupštine, te planovi razvoja jedinica lokalne samouprave, koje donose gradska odnosno općinska vijeća.

Kao kratkoročni dokumenti strateškog planiranja, koji se donose za razdoblje od jedne do četiri godine, u predloženom su zakonu pobrojani program Vlade, program konvergencije i nacionalni program reformi, koje donosi Vlada, dok provedbene programe ministarstava, državnog ureda i državne upravne organizacije donose čelnici središnjih tijela državne uprave, a provedbene programe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donose općinski načelnici, gradonačelnici ili župani.

 

(Hina)