Malo mlijeko, pa malo jogurt. Poskupjeli i šećer i ulje, a i manja pakiranja kave prodaju se po višoj cijeni. Brašno nas više košta već neko vrijeme… Primjerice, cappuccinu od vanilije jednog domaćeg proizvođača u jednom inozemnom lancu cijena se s nekadašnjih 11,99 kuna proteklih mjeseci digla na 16 kuna i ovaj tjedan opet vratila na staru.

Paprika roga na splitskom TTTS-u stoji 7 kuna, lani ih je bilo moguće nabaviti po pet. Grožđe na istoj lokaciji od 5 do 7 kuna. Prvi špinat na kvartovskoj tržnici 25 kuna za kilogram. Breskve su ludovale ovog ljeta (potražnja veća od ponude), cijene voćnih sirupa također su krenule uzlaznom putanjom.

I tako se, mic po mic, isto događa s brojnim artiklima na policama domaćih trgovina, pa čak i onih poput raznih grickalica, kokica, ali i, primjerice, higijenskih uložaka jednog poznatog proizvođača čija je cijena, ovisno o trgovačkom lancu, prethodno iznosila desetak ili jedanest kuna, a sada je 13, 98. 

Pokazalo se da smo u laganom rastu cijena, za što nema nikakva objašnjenja. Koliko god su neki pojašnjavali da su im veći ulazni troškovi, to se nije baš značajno vidjelo. Isto tako se dio te hrane iz uvoza koja se nalazi na policama naših trgovačkih lanaca i dućana – koji je ranije bio posebno jeftin, čak bih rekao sumnjivo jeftin jer je netko tamo u Europi praznio svoje hladnjače i čistio skladišta, bilo da je riječ o mesu pri isteku roka trajanja za koje bi morali platiti zbrinjavanje ili nečem drugom – kod nas prilično skupo prodaje, premda se reklamira kao jeftinije.

Ni takva roba nema toliku nisku cijenu koju bi trebala imati s obzirom na cijenu po kojoj je uvezena. Tu se ostvaruju solidne ekstra zarade. To je pitanje mesa, dijelom i voća, povrća… – ističe predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever .

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay