Mediji u današnjem društvu predstavljaju temeljni izvor informiranja, a razvoj tehnologije je omogućio njihovu integraciju u svakodnevno funkcioniranje čovjeka. Od samih početaka, mediji su bili sredstvo kojim se utjecalo na javno mišljenje i poticalo na društvene promjene, zbog čega je težnja za njihovom kontrolom od strane interesnih skupina i vladajućih prisutna i do današnjih dana. Povijest je prepuna primjera zlouporabe medija i njihovog korištenja za manipulaciju javnim znanjem, a u suvremenom globalno umreženom društvu kojeg karakterizira medijska sveprisutnost i dostupnost, takva djelovanja mogu imati kobne posljedice.

Posebno važna funkcija medija je prezentiranje informacija o radu vlasti i njihov doprinos demokraciji. U tom smislu, moguću opasnost za zlouporabu  predstavlja direktno ili indirektno manipuliranje javnim mnijenjem putem medijske kontrole, odnosno medijska sprega s političarima. Mediji su posrednici između vlasti i javnosti, te kao čuvari demokracije trebaju osigurati objektivan i istinit prikaz svih informacija kako bi educirali javnost o pitanjima od javnog interesa.

Sam razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija promijenio je (i svakako proširio) definiciju medija, stvarajući tzv. nove medije (portale, inernet kanale, društvene mreže,…) a samim time nihov utjecaj na odnose u društvu te su zauzeli važno mjesto u svim sferama društvenog života. Informacijsko doba dovelo je do tranzicije moći u kojoj korištenje “meke” moći ostvaruje prednost nad vojnom, a onaj tko ostvari dominaciju u informacijskom prostoru, ostvaruje i hegemoniju. Informacijski prostor postao je bojišnica u kojoj se vodi informacijski rat, a globalizacija i novi mediji otvorili su prostor novim ugrozama za nacionalnu sigurnost. Također, možemo reći i da su mediji u suvremenom svijetu, postali neizbježan dio svakodnevice svakog čovjeka, te predstavljaju najutjecajnije posrednike u formiranju općih interesa, kao i političkih i vrijednosnih orijentacija građana. Označavaju sustave javnog informiranja kojima se diseminiraju vijesti i audiovizualni sadržaji s ciljem informiranja, zabave i obrazovanja, te omogućavaju dinamiku javnosti i stvaranja javnog mniijenja. S obzirom na sve širi opseg i potrošnju, danas govorimo o masovnim medijima koji predstavljaju komunikacijski kanal kojim je moguće istu poruku istovremeno ili kroz duže vremensko razdoblje prenijeti većem broju ljudi. U masovne medije ubrajamo knjige, tisak (časopisi, novine), film, televiziju, radio i internet. Dakle, masovni mediji proizvode i distribuiraju simbolička dobra koja se mogu reproducirati neograničen broj puta, namijenjeni su prodaji i dostupni svim dijelovima društva. Istodobno predstavljaju komunikacijske oblike (proizvode), institucije i kulturne formacije.

Masovni mediji, u kontekstu društvenih institucija, trebali bi javno, trenutačno i nepristrano prenositi informacije javnosti te služiti kao jedan od glavnih korekcijskih mehanizama u demokratskim društvima, zadovoljavati potrebu društva za javnom komunikacijom u kojoj svatko može sudjelovati. Dakle, indirektno i javno prenose poruke masovnoj publici (odredištu) o nekom zbivanju u društvu, s ciljem formiranja javnog mnijenja građana. Iz toga proizlazi jedna od najvažnijih uloga medija, a to je njihov doprinos demokraciji zbog čega ih se često naziva “čuvarima demokracije”. Oni kroz ulogu čuvara oblikuju i odražavaju javno mnijenje, bude kritičku javnost, ukazuju na korupciju, zlouporabu moći, nezakonite postupke pojedinaca, grupa i vlada. Upravo radi te moći, društvena odgovornost medija postaje prioritet koji se neprestano mora zagovarati.

Razvitak masovnih medija utječe na važne sfere društvenog života kao što su one koje se odnose na slobodu i kontrolu, konsenzus, strukturu vlasti i na društvene promjene. Mediji zauzimaju nesumnjivo važno mjesto u političkoj sferi, svakodnevnom društvenom životu, kulturi i ekonomiji. U odnosu na politiku, masovni mediji predstavljaju kanal za kreiranje i širenje politike, omogućavaju političarima i interesnim skupinama utjecanje na javnost, te daju okvir za političke rasprave. Masovni mediji oblikuju svakodnevni život kroz korištenje slobodnog vremena, utječu na stil života te nude teme za razgovor kao i modele ponašanja. U području kulture, masovni mediji predstavljaju kanal za kulturno izražavanje i materijale za  formiranje i održavanje društvenog identiteta. S ekonomskog aspekta, važnost medija izražena je sve većim rastom međunarodnih medijskih korporacija i dominacijom medijskog tržišta, a njihov utjecaj se proteže kroz sport, putovanja, slobodno vrijeme i druge industrije. Globalizacija i tehnološki napredak omogućili su sve brži protok informacija i sve veći utjecaj medija na društvo u cjelini, zbog čega su mediji često nazivani sedmom silom ili „tzv. četvrtom vlašću“ (uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlas kako je pravno definiramo).

Medijske institucije čine medijski sustav koji je određen političkim okolnostima neke zemlje, a reguliran je zakonodavnim okvirom. Tako su u Republici Hrvatskoj osnovni zakoni koji definiraju medijski sustav: Zakon o medijima (Narodne novine 59/04, 84/11, 81/1- dalje ZM), Zakon o pravu na pristup informacijama (Narodne novine 25/13, 85/15 – dalje ZPPI), Zakon o elektroničkim medijima (Narodne novine 153/09, 84/11, 94/13, 136/13 – dalje ZEM), Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 – dalje ZEK), Zakon o telekomunikacijama (Narodne novine broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05 – dalje ZT), Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14 – dalje ZAPSP), Zakon o patentu (Narodne novine 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13 – dalje ZP), Zakon o tajnosti podataka (Narodne novine 79/07, 86/12 – dalje ZTP), Zakon o informacijskoj sigurnosti (Narodne novine NN 79/07 – dalje ZIS), Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (Narodne novine 79/09, 80/13 – dalje ZZTN) i Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine 137/10, 76/12 – dalje ZHRT). Zakon o autorskom pravu i zakon o patentu bave se specifičnim pitanjima vezanim uz sadržaj medija. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja određuje međusobne odnose na medijskom tržištu po pitanju sprječavanja medijskog monopola i regulacije poštene tržišne utakmice. Po odredbama ovog zakona sva preuzimanja u segmentu medijskog tržista podložna su provjeri koncentracije i odobrenju nadležne agencije. Zakon o pravu na pristup informacijama jamči pravo na pristup svim informacijama od javnog interesa, a tijela državne uprave obvezuje na davanje traženih informacija koje mogu tražiti i “obični građani”, a ne samo novinari ukoliko nisu zaštićeni stupnjevnima tajnosti sukladno ZTP. Pitanja dodjele koncesija za radijski i TV program rješavaju se odredbama zakona o telekomunikacijama.

Osim domaćim zakonodavnim okvirima, sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda primanja i širenja informacija omogućena je raznim međunarodnim konvencijama i deklaracijama kao što su Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789), Opća deklaracija ljudskim pravima (1948), Međunarodni pakt o građanskim političkim pravima (1966), te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (1950).

Naravno, medije možemo razlikovati i sukladno dosegu i geografskoj razini (na lokalne, nacionalne i , međunarodne), prema obliku vlasništva ili upravljačke kontrole (privatni, javni, državni, community (asocijativni ili mediji trećeg sektora)), te prema bliskosti matici javnog i političkog mišljenja (matični (mainstream) i alternativni). Također, u funkciji vlasništva/kontrole, možemo razlikovati javne i komercijalne radije i televizije (javna usluga nasuprot profitu).

Ono što je neosporno, i zajedničko, uistinu svim oblicima medija u suvremenom informacijskom društvu jest da mediji imaju moć da odlučuju koje će probleme ispostaviti javnosti i na koji način će ih prikazati. Upravo zbog važne društvene uloge i mogućnosti koje pružaju, mediji mogu biti snažno sredstvo manipulativnog djelovanja. Temeljni naglasak stavlja se na pranvi okvir i etiku na kojoj leži temelj medija kao sredstva informiranja iako interesi tršišta, politike i niza ostalih faktora nedvosmisleno utječu na oblikovanje informacije i nerijetko mijenjanju korpus javnog mišeljenja s ciljem formiranja stavova građana. Iz tih razloga, važnost objektivnog i pravovremenog izvještavanja predstavlja imperativ koji je nužan preduvjet profesionalnog informiranja te je nužno razvijati kritičko promišljanje i samu medijsku pismenost građana kao temelje suvremenog društva.

REFERENCA:

Više o temi vidi u Boban, M., Vrbat, I, ‘UTJECAJ MEDIJA I MEDIJSKE TEHNIKE MANIPULACIJE JAVNIM ZNANJEM U INFORMACIJSKOM DRUŠTVU– POSTANAK I RAZVOJ’, Zbornik radova Međunarodne konferencije Mediji i ekonomija 2016.: ‘Etika u medijima i poslovanju’, BLC fakultet, Banja luka, 2016.