U sjeni višegodišnjeg natezanja u vezi s izlaskom Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije i rastućih trgovinskih tenzija s Amerikom, rasprava koja će svojom dalekosežnosti biti mnogo važnija za ekonomsku sudbinu članica Europske unije od ovih ozbiljnih, ali prolaznih problema ostala je dosad relativno nezapažena. Industrijska politika opet je, kao i državna intervencija i protekcionizam, u modi, pa će Europska komisija početkom sljedećeg mjeseca predstaviti agendu za skup politika koje prema svemu sudeći neće samo odrediti strateške smjerove industrijskog razvoja na razini Unije, nego i u svjetlu izmijenjenih globalnih okolnosti nakon dugo vremena robusnije zaštititi europske interese.

Njemačka i Francuska izrazito su zainteresirane za strategiju koja, dojam je, ne privlači previše pozornosti drugih članica, premda su im se u međuvremenu pridružile Poljska i Italija. Prva i druga ekonomija Europe još su u veljači prošle godine objavile zajednički manifest koji neodoljivo podsjeća na nedavno predstavljenu njemačku industrijsku strategiju, temeljen na potpori lokalnim igračima i zaštiti ključnih tehnologija od stranih preuzimanja, da bi točno godinu kasnije s Italijom i Poljskom pojačale zajedničkim pismom pritisak na Komisiju. 

Dok Kinezi novac daju perspektivnim i uspješnim kompanijama, Europljani dopuštaju samo spašavanje posrnulih i to zato što smatraju da države tako ‘ne biraju šampione’, što je slobodnotržišna anatema. Štoviše, sve veći tabor nezadovoljnih aktualnim pravilima tržišnog natjecanja želi ići toliko daleko da natjera kineske kompanije na dokazivanje svoje neovisnosti od državnih subvencija.

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay