Iz Ministarstva turizma kažu da smo sada na 95 posto turističkog prometa iz 2019. i da ćemo u rujnu nadmašiti 28 milijardi kuna vrijednosti fiskaliziranih računa iz 2019. godine.

Ti su se fiskalizirani računi nametnuli kao neko mjerilo od izbijanja pandemije, a nitko ne govori da se iz računa ne vidi tko je građanin, a tko turist. I iz Hrvatske narodne banke (HNB) prognoziraju da ćemo ove godine uprihoditi oko sedam posto više ili 800 milijuna eura više nego u 2019. i da bi ovogodišnji prihodi od turizma mogli dosegnuti 11,3 milijardi eura.

Koliko u tim povećanim prihodima i vrijednostima fiskaliziranih računa imaju svoj utjecaj inflacija i poskupljenja, zašto smo toliko fokusirani na zbrajanje eura i što rezultat tih matematičkih operacija znači za proračun i za obične građane, pitali smo dvojicu ekonomista.

Dr. Damir Novotny kaže da je jedino egzaktno u tim podacima koji se navode dolasci i noćenja, a sve je drugo procjena. Ističe da se dobar dio turističke potrošnje odvija u sivoj ekonomiji, a da su multiplikacijski učinci tih velikih brojki na ukupnu ekonomsku aktivnost nejasni, a ono što je jasno su golemi troškovi turizma za lokalne zajednice. Dr. Petar Vušković navodi da sada imamo dobar turistički rezultat, ali da još uvijek ne možemo reći da smo ostvarili rekordnu turističku godinu. Smatra da možemo odahnuti jer dok god rastu osobna i turistička potrošnja, nema mjesta ekonomskoj krizi.

Dobar dio turističke potrošnje odvija se u sivoj ekonomiji koja se ne prikazuje. Zapravo, multiplikacijski učinci tih velikih brojki na ukupnu ekonomsku aktivnost su nejasni, to je više, rekao bih, politički korisno naglašavati turizam kao jako važnu granu.

Ekonomski je to upitno jer imamo jaku negativnu stranu direktnih troškova turizma, a to je uvoz roba i usluga koje se ne proizvode u Hrvatskoj i indirektni eksterni troškovi utjecaja na okoliš i na komunalnu infrastrukturu, a godinama se upozorava na te ogromne troškove za lokalnu zajednicu – ukazuje dr. Novotny koji dodaje da se lokalnim zajednicama stvaraju veliki troškovi oko uklanjanja otpada, potrošnje vode, zagađivanja okoliša.

Kao mali izolirani primjer kakvih vjerojatno ima mnogo uzduž obale, ovaj ekonomist navodi općinu Sali na Dugom otoku koja zimi ima 1200 stanovnika, a ljeti naraste na 20.000 ljudi. Dr. Novotny kaže da hotela tamo nema, nego su turisti zapravo najčešće vlasnici u kuća u Salima.

Nakon ljeta općini ostaje ogroman trošak zbrinjavanja ilegalnih deponija, vodovoda nema, pa se ljeti moraju organizirati vodonosci s tim da se potroši mnogo vode iz tamošnjeg slatkog jezera, što dovodi u pitanje poljoprivrednu proizvodnju, komunalna infrastruktura je preopterećena…

– Na zbrinjavanje ilegalnih deponija otpada je općina potrošila 20 milijuna kuna, što je previše za njezin proračun, a u prihodima se turizam uopće ne vidi.

Tamo gdje su hoteli dominantni lakše se kontrolira trošak koji izaziva turizam, a kad apartmani dominiraju, kao što je slučaj u ponudi u Dalmaciji, to je nevjerojatan trošak. Uz to imamo ponovni rast kruzera koji stvaraju dodatne troškove – ističe dr. Damir Novotny.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay