BRUXELLES, 20. rujna 2017. (Hina) – Kod odobravanja kredita u stranoj valuti financijska institucija mora zajmoprimcu pružiti dovoljno informacija, uključujući moguće rizike i vjerojatnost njihova ostvarivanja, kako bi mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, glasi presuda Suda EU-a, koja bi mogla biti od presudne važnosti za dužnike u švicarskim francima.

Sud EU-a se očitovao na zahtjev jednog žalbenog suda iz Rumunjske koji je rješavao tužbu dužnika u švicarskim francima.

Sud u priopćenju navodi da su tijekom 2007. i 2008. godine Ruxandra Paula Andriciuc i druge osobe, koje su tada svoj dohodak primale u rumunjskim lejima, sklopile s rumunjskom bankom Banca Românească ugovore o kreditu u švicarskim francima za stjecanje nekretnina, refinanciranje drugih kredita ili za osobne potrebe. U skladu s ugovorima o kreditu koje su stranke sklopile, zajmoprimci su bili dužni vraćati mjesečne rate kredita u švicarskim francima i preuzeli su rizik u vezi s eventualnim promjenama tečaja rumunjskog leja u odnosu na švicarski franak. Nakon toga taj se tečaj znatno promijenio na štetu zajmoprimaca.

Oni su se obratili rumunjskim sudovima kako bi se utvrdilo da je ugovorna odredba prema kojoj se kredit mora vratiti u švicarskim francima bez uzimanja u obzir eventualnog gubitka koji zajmoprimci mogu pretrpjeti zbog tečajnog rizika nepoštena ugovorna odredba koja ih ne obvezuje, u skladu s onim što propisuje jedna direktiva EU-a.

Zajmoprimci su u svojoj tužbi istaknuli da je banka prilikom sklapanja ugovora svoj proizvod prikazivala pristrano, jer je isticala isključivo koristi koje bi zajmoprimci mogli imati, bez spominjanja mogućih rizika i vjerojatnosti njihova ostvarenja. Prema mišljenju zajmoprimaca, spornu ugovornu odredbu, s obzirom na tu praksu banke, treba smatrati nepoštenom.

U danas donesenoj presudi Sud EU-a je utvrdio da je “sporna ugovorna odredba dio glavnog predmeta ugovora o kreditu, tako da se njezina nepoštenost može ispitivati s obzirom na Direktivu samo ako nije sastavljena jasno i razumljivo. Naime, obveza vraćanja kredita u određenoj valuti bitan je element ugovora o kreditu s obzirom na to da se ne odnosi na akcesoran (pridodan, priključen, dopunski) način plaćanja, nego na samu narav dužnikove obveze”.

U tom smislu Sud podsjeća na to da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo također nalaže da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotična odredba. Prema potrebi, ugovor također mora objasniti odnos između tog mehanizma i onog utvrđenog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU-a zaključuje da to pitanje mora ispitati rumunjski sud s obzirom na sve relevantne činjenične elemente, uključujući oglašavanje i informacije koje je zajmodavac učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu.

“Na nacionalnom je sudu provjeriti jesu li potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupan trošak svojega kredita”, kaže se u priopćenju Suda EU-a.

Sud pojašnjava da financijske institucije zajmoprimcima moraju pružiti dovoljno informacija kako bi im se omogućilo donošenje razboritih i informiranih odluka. Te se informacije moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na utjecaj koji promjene tečaja i povećanje kamatne stope u valuti kredita mogu imati na njegovo vraćanje.

“Stoga, s jedne strane, zajmoprimac mora biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže određenom tečajnom riziku koji će ekonomski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak. S druge strane, banka mora izložiti moguće promjene tečaja i rizike svojstvene uzimanju kredita u stranoj valuti, osobito ako zajmoprimac ne ostvaruje svoj dohodak u toj valuti”, navodi Sud EU-a.

Sud također ističe da je u slučaju u kojem banka nije ispunila te obveze, pa se posljedično može ispitivati nepoštenost sporne ugovorne odredbe, na nacionalnom sudu da provjeri, s jedne strane, moguće bančino nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, s druge strane, postojanje moguće znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. Tu ocjenu treba provesti s obzirom na trenutak sklapanja ugovora i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja banke u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti. U tom smislu Sud naglašava da ugovorna odredba može unijeti neravnotežu među strankama koja se očituje tek tijekom izvršenja ugovora.

Današnja odluka Suda EU-a obvezuje nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje kao u rumunjskom slučaju, navodi se u priopćenju.

(Hina)