Još 2013. godine, na inicijativu tadašnjeg ministra financija Slavka Linića, donesene su izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju u kojima je ukinuta mogućnost da banke odobravaju prekoračenja, odnosno “minuse” u visini dva ili tri mjesečna primanja, što je tada bila uobičajena praksa. Osim toga, banke su mogle bez najave smanjiti dozvoljeno prekoračenje, te pozvati klijenta da nadomjesti razliku, u slučaju smanjenja plaće, što je mnogima stvorilo problem.

Prešutna prekoračenja još bolji biznis od običnih “minusa”

No, banke su se snašle, izmislile tzv. prešutno prekoračenje, ponovno građanima krenule odobravati minuse od dva tri mjesečna primanja i to još skuplje naplaćivati. U nekim slučajevima kamate su se kretale i do 17 posto, tako da su banke napravile još bolji biznis nego s “običnim” prekoračenjima.

Naime, dok se dopuštena prekoračenja tretiraju kao ugovori o kreditu, pa za njih vrijedi ograničenje efektivne kamatne stope i ostali elementi zaštite potrošača, tzv. prešutna prekoračenja tretiraju se kao poslovni odnos reguliran ugovorom o tekućem računu te se na njih odnosi Zakon o platnom prometu, te je potrošač daleko manje zaštićen. Nema ograničenja kamata, procjene kreditne sposobnosti niti banke moraju dati otplatu u 12 rata, u slučaju ukidanja prekoračenja.

Za takvo ponašanje prema potrošačima “zaslužna” je i Hrvatska narodna banka, koja je godinama okretala glavu od te prakse, iako za otkriti da postoje prešutna prekoračenja i kako funkcioniraju nisu potrebna nikakva posebna istraživanja. Dovoljno je imati tekući račun u banci, što svaki zaposlenik HNB-a ima.

Cijeli članak možete pročitati na: telegram.hr

Foto: Pixabay